GUTERRES Novom tajniku UN-a neće biti dovoljni znanje, stručnost i entuzijazam

Javnost od glavnog tajnika očekuje da nekakvim čudesnim, ali uglavnom nedefiniranim djelima vrati ugled organizaciji iako UN nikad i nije bio ništa drugo doli igračka u rukama nekoliko sila. Glavni tajnik tu uistinu nema previše prostora, pogotovo ne moći, posebice u situaciji u kojoj su se ponovno pogoršali odnosi između dviju najvažnijih članica Vijeća sigurnosti.

Uprotu očekivanjima, novi glavni tajnik Ujedinjenih naroda ipak će biti kadar sa Zapada, bivši premijer Portugala i šef UNHCR-a António Guterres. Korejca Ban Ki-moona neće, dakle, zamijeniti žena, a pogotovo ne žena iz Istočne Europe, iako se u kuloarima dugo nagađalo da je došlo vrijeme za osobu koja ispunjava oba ta preduvjeta. Nakon šest mjeseci promišljanja i vaganja Vijeće sigurnosti ipak je zaključilo da je prerano za tako drastične promjene, posredno utješivši tako i bivšu hrvatsku ministricu vanjskih i europskih poslova Vesnu Pusić, koja se nadala biti prva žena na čelu te organizacije oronulog ugleda. No nije ona jedina ostala kratkih rukava, i neke izglednije kandidatkinje ostale su vjerojatno vrlo razočarane, među njima Bugarka Kristalina Georgieva, aktualna povjerenica Europske komisije za proračun, koja je u natjecanje ušla na kraju procesa, pod pomalo čudnim okolnostima. Nasilu ugurana zahvaljujući nedobrodošlim njemačkim lobiranjima, dobila je tek pet pozitivnih i čak osam negativnih mišljenja, od čega su dva pripadala stalnim članicama Vijeća sigurnosti, a pobjednik je dobio 13 pozitivnih glasova i dva suzdržana.

Siguran sam da će se baviti svim ključnim izazovima, od jačanja mirovnih operacija do postizanja održivog razvoja, čuvanja ljudskih prava i olakšavanja ljudske patnje – popratio je imenovanje svog nasljednika Ban Ki-moon. Ženu su zapadne članice priželjivale, osobu iz Istočne Europe Rusi, ali na kraju je kompromis ispao muškarac sa Zapada i to neuobičajenom lakoćom. Najbolje plasirana žena, Irina Bokova, završila je tek na četvrtom mjestu. Ostali kandidati, koji u konačnici nisu ozbiljnije kotirali iz raznih političkih razloga, bili su bivša premijerka Novog Zelanda Helen Clark, argentinska ministrica vanjskih poslova Susana Malcorra i njezin slovački kolega Miroslav Lajčak. Zgusnuta količina žena ukazuje koliko su ozbiljno razne države zagrizle mamac o ženi na čelu UN-a.

Portugalac će dužnost preuzeti u početkom sljedeće godine, nakon što ga je Vijeće sigurnosti i službeno odabralo prošli tjedan. Ono što sada osjećam mogu opisati s dvije riječi – zahvalnost i poniznost. Poniznost zbog velikih izazova koji su pred nama i velike kompleksnosti modernog svijeta. No i poniznost koja je potrebna za služenje najranijijima, žrtvama konflikata, terorizma, kršenja prava, siromaštva i nepravdi na ovom svijetu – komentirao je svoj sretan dobitak.

Kao i uvijek, diplomati i političari nadaju se da će baš Guterres osvježiti ustajalu organizaciju čije su moć i svrha sve upitnije. Neovisno o političkim igrama bez granica, odabranom čovjeku teško se može prigovoriti na stručnosti i iskustvu. Guterres je dobrih deset godina grijao stolac na čelu jedne od najvažnijih UN-ovih agencija (od 2005. do 2015.), brinući se među ostalim za izbjeglice i tijekom jedne od najvećih izbjegličko-migrantskih krizama prošle godine. Ta gaža mogla bi biti neprocjenjiv resurs s obzirom na prošlu i ovu godinu, u kojoj rijetko viđeni valovi ljudi iz nesigurnih i ekonomski neuspješnih regija oplakuju obale obećane Europe. Već u 2014. zabilježeno je od Drugoga svjetskog rata rekordnih 50 milijuna izbjeglica, a sljedeća godina bila je još gora, tako da Guterres svakako ima veliku prednost u odnosu na ostale kandidate. Zadatak mu neće biti lak, od njega se očekuje tehnička pomoć, ali ne i više od toga, odnosno da se ne petlja u politički osjetljivu problematiku izbjeglica, barem što se glavnih članica tiče. To u principu opisuje i najveći problem svakog tko se nađe na čelu UN-a.

Javnost od glavnog tajnika očekuje da nekakvih čudesnim, ali uglavnom nedefiniranim djelima vrati ugled organizaciji, a istovremeno UN nikad i nije bio ništa drugo doli igračka u rukama nekoliko sila. Glavni tajnik tu zaista nema previše prostora, pogotovo ne moći, posebice u situaciji ponovnog pogoršanja odnosa dviju najvažnijih članica Vijeća sigurnosti zbog kojih bi to najviše tijelo UN-a moglo biti potpuno blokirano u donošenju važnijih odluka. Njegova službena titula nije ‘tajnik’ bez razloga. Pitanje je dakako, je li ikad i postojao taj ugled na koji se mnogi vole pozivati, nedugo nakon svog osnutka UN je besramno iskorišten kao paravan za američku intervenciju na Korejskom poluotoku, a s vremenom su se i razne mirovne operacije UN-a pokazale kao pokriće za kriminalno poštenje sudionika tih operacija. Guterresov prethodnik je, izgleda, dobro shvatio prirodu svog posla i fokusirao trud na pitanja okoliša i ekonomskog razvoja, u čemu UN može imati daleko istaknutiju ulogu, za razliku od petljanja u kompleksne političke i diplomatske igre. Portugalac bi, prema nekim očekivanjima, mogao izokrenuti taj pristup i pokušati ojačati prisutnost UN-a na području međunarodnih odnosa. Njegov idealizam svakako je pohvalan, ali i vjerojatno osuđen na propast, nijedna od stalnih članica ne želi pretjerano zanesena glavnog tajnika.

Šefu na odlasku prigovaraju da je bio čak i previše rezerviran u svoja dva mandata iako članice Vijeća sigurnosti baš ne vole pretjerano aktivne tajnike s mnogo ideja. Povjerencu Europske komisije Kristaline Georgijevu spominjalo se otpočetka u kontekstu šefice UN-a, no ušla je kasno i loše prošla zbog nemuštoga njemačkog lobiranja.

Na stolu ga, osim migrantske krize i opće makljaže u Siriji koja prijeti izmaknuti kontroli, čeka mnoštvo ‘malih ratova’ razbacanih po svijetu, terorizam i rastuća nova podjela između Rusije i Zapada. Kako stvari stojte, njegov fokus sljedećih pet godina vjerojatno će biti bavljenje izbjeglicama, a u ostalim vrućim pitanjima može imati ulogu u okvirima onog što mu velike sile dopuste. Kao šef Ureda za izbjeglice Guterres je izradio velik ugled, smanjio je broj zaposlenih i u isto vrijeme povećao njegovu efikasnost povećanjem angažmana na terenu. Uspoređen sa svojim prethodnikom, Portugalac nema pretjerano visok kriterij, Ban Ki-moon bio je glavni tajnik ‘niskog profila’ kojem su predbacivali čak i previše rezerviranosti u obnašanju funkcije. Nije se proslavio ni svojim intervencijama u kriznim područjima poput Sirije ili Jemena premda, istini za volju, nije baš ni mogao nešto postići. Upravo takve situacije pokazuju koliko je ograničen utjecaj i moć čovjeka koji nema ni vojnu silu ni sredstva ekonomskog pritiska.

Analitičari iz nekog razloga smatraju da bi Guterres mogao imati više neovisnosti u svom djelovanju, kao i nešto istaknutiji nastup, ali to su možda preuranjena nagađanja. U ruke dobiva impresivnu birokratsku aparaturu s često vrlo izdašnim plaćama i zavidnim uvjetima rada koja ima oko 40 tisuća ljudi i često je predmet kritika zbog svoje prenapuhanosti i neefikasnosti. Kako podsjeća Time, baš je ove godine bivši pomoćnik glavnog tajnika Anthony Banbury napisao u New York Timesu poduže pismo ispunjeno optužbama na račun UN-a u kojem proziva organizaciju zbog preduge procedure za zapošljavanje novih ljudi (oko 213 dana u prosjeku), izostanak jasnih ciljeva, ali i seksualno iskorištavanje i zlostavljanje koje su provodile UN-ove mirovne snage u Srednjoafričkoj Republici.

I dok jedni slave nov, transparentan način biranja šefa UN-a, drugi i nisu tako uvjereni u viši standard. Aktivisti pokreta ‘1 for 7 billion’, koji su radili pritisak da se promijene pravila izbora, bili su zadovoljni procesom, interpretirajući neočekivan uspjeh inicijalno slaba kandidata kao dokaz poboljšanog procesa. Vlade su morale objaviti imena kandidata, oni su bili podvrgnuti ispitivanjima, a održana je i debata prenošena na televiziji. No Financial Times nije bio impresioniran, smatrajući da se u kasnijim fazama moglo vidjeti klasično dogovaranje po hodnicima. To je i neizbježno jer bez obzira na nešto transparentnije predstavljanje kandidata, proces izbora nije izmijenjen niti bi na to članice Vijeća sigurnosti pristale, a to neizbježno znači zakulisne igre i nježna šaputanja. Već se nagada da je Guterres, kao kandidat Zapada, morao odobrovoljiti Kinu i Rusiju nekim obećanjima poput pozicija za njihove ljude u drugom ešalonu upravnog aparata. Dosta se redaka potrošilo i na njemačko petljanje u izbor, iako ta zemlja nije stalna članica, odnosno agresivno guranje Georgijeve, koja pripada istoj političkoj opciji kao i Angela Merkel. Njemačka je kancelarka snažno lobirala kod ruskog predsjednika Vladimira Putina, ali i kod bugarskog premijera Bojka Borisova tražeći potporu za svoju favoritkinju, ali njemačko soliranje uspjelo je samo razljutiti Ruse, Britance i Francuze i dovesti u pitanje proces u kojem se nasilno gura netko sa strane u zadnji čas i to na štetu postojeće kandidatkinje iz Bugarske. Očekivanja su svaki put ista, baš kao i rezultati. Glavni tajnik UN-a, tko god to bio, neće sigurno od te organizacije napraviti ozbiljnog igrača u međunarodnim odnosima, čak ni relevantnog, ali može zato znatno unaprijediti humanitarni rad, ustroj organizacije i ekonomski razvoj potrebitih država svijeta. To je sasvim dovoljno.

Kao političar Guterres nije ostavio posebno dubok trag u svojoj zemlji ili šire, ali je veću karijeru zato stvorio u okviru UN-a i međunarodnih organizacija kojima je oduvijek bio sklon (predsjednik Socijalističke internacionalne, član Madridskoga kluba). Rođen u Lisabonu, danas 67-godišnji član socijalističke stranke svoj politički ‘procvat’ doživio je nakon smrti portugalskog diktatora Salazara i uvođenja demokracije, da bi najvišu poziciju u zemlji osvojio 1995. i odradio kao premijer Portugala dva mandata.