Javne dražbe

Licitacije za nekretnine i vozila iz sudnica se sele među ljude. Nekretnina ili automobil mogu se kupiti na sudskim dražbama koje su epilog ovršnog postupka. Tim se poslom bave i privatni dražbovatelji, ali na dobrovoljnim dražbama.

Kad je Goran Križanec odlučio kupiti nekretninu koja se prodavala na sudskoj dražbi, brzo se pokajao. Za željene je kvadrate uplatio novac, ali dotadašnji se vlasnik, koji se našao pod ovrhom, ipak odlučio žaliti pa je kupoprodaja zapela na sudovima, i to punih godinu dana. Za to vrijeme Križanec nije mogao do svojeg novca koji je na kraju jedva izvukao i potpuno odustao od kupnje nekretnine. Jednak je rezultat pokušate li dobiti ukupne podatke o tome koliko je javnih dražbi organizirano na hrvatskim sudovima. Jalov pokušaj. Trgovački sud u Zagrebu ne raspolaže podacima o broju javnih dražbi koje su 2015. i 2016. raspisali nadležni sudovi te iznosima ostvarenima prodajom te imovine.

Napominjemo da s obzirom na podatke koji su ovom sudu dostupni putem aplikacije eSpis ne možemo izlistati podatke prema navedenim kriterijima za dražbena ročišta održana na ovom sudu u navedenom razdoblju, odgovaraju u Trgovačkom sudu u Zagrebu.

Sudovi svakodnevno raspisuju dražbe u skladu s ovršnim ili stečajnim zakonom. Takozvani očevidnici nekretnina, odnosno popisi što se sve i pod kojim uvjetima na kojem sudu u Hrvatskoj prodaje, dostupni su na Fininim i HGK-ovim stranicama, dio dražbi organizira i Državni ured za upravljanje državnim imovinom. Čak i banke, pročita li se ispravno pisani odgovor, prodaju na sudskim dražbama smatraju nužnim zlom jer, činjenica je, dotadašnji vlasnici u takvim situacijama svoju imovinu ne stavljaju dobrovoljno na bubanj, nego po sili zakona ili pod teretom duga. Kad se govori o postupku ovrhe, važno je naglasiti da ga banka pokreće samo iznimno, kad se iskoriste sve druge opcije i koraci, što se, ipak, događa rjeđe jer se u većini slučajeva već i prije pronade odgovarajuće rješenje. Ovraha nije ugodna ni za klijenta ni za banku, ali banka ju je dužna provesti kad nema drugog rješenja, ponajprije radi zaštite interesa deponenata čijim novcem raspolože – kaže voditeljica eksternih komunikacija Erste banke Danijela Trbović.

Svaka će banka, logično, nastojati u najkraćem roku ovršenu imovinu, osobito nekretninu, staviti u funkciju i ponovno prosljediti na tržište kako bi je pretvorila u novac. Trbović ističe kako je zato ‘građevinski sektor nedvojbeno jedan od onih koji su najviše pogođeni ekonomskom krizom, zbog čega je od 2008. do danas od oko 2400 nekretnina građevinskih tvrtki bankinih klijenata naše banke, prodano više od 2300’.

Sve to ne zanima nekoga tko ima novca i želi kupiti kuću, stan ili automobil. Srećom, nisu samo sudovi mjesto na kojemu se može licitirati za stan ili automobil. Poučen iskustvom na sudskim dražbama, Goran Križanec osnovao je agenciju koja će se baviti dražbom nekretnina. Posao u Hrvatskoj vodi njegov prijatelj Matej Lončar i danas je Aukcija nekretnina d.o.o., kako ondje tvrde, jedina licencirana tvrtka te vrste u Hrvatskoj.

Prema našim informacijama, proda se samo jedna od dvadeset nekretnina na sudskim javnim dražbama. Najčešće banke nastoje naplatiti svoja potraživanja. Ako niste odvjetnik, nikomu ne bih preporučio olako upuštanje u takvu kupoprodaju – kaže Lončar.

Više je razloga zašto nekretninu ili automobil potražiti na privatnim aukcijama, argumentira Lončar. Možda nisu jeftinije od onih koje možete naći na sudskim dražbama, ali rizika nema, papiri su čisti jer država nadzire sve novčane transakcije iznad 15 tisuća eura.

Carinska uprava dosad je bila četiri puta u inspekcijom nadzoru naše agencije. Svaka se novčana transakcija provjerava, kao i vlasnički papiri. Podliježemo i Zakonu o sprječavanju pranja novca, pa su pravila igre vrlo stroga – ističe Lončar.

Evo kako stvar funkcionira. Želite li preko agencije prodati svoju nekretninu, ona mora zadovoljavati sljedeće uvjete: mora biti poželjna ili atraktivna, što u osnovi znači kako ne može biti riječ o derutnom zdanju. Zatim se mora odrediti realna cijena, vlasništvo mora biti čisto. Agencija nekretnina ima bazu od oko sedam tisuća klijenata. Prije dražbe se među kupcima provjeri koliko su spremni platiti. Kupci koji su u bazi podataka daju informaciju agenciji kakvu nekretninu traže, kolikim proračunom raspoložu. Agent onda ispita koliki je interes za nekretninu pa prije dražbe svakom zainteresiranom klijentu daje pojedinačnu ponudu. Tu je i katalog, tiskano izdanje u kojemu klijenti oglašavaju što prodaju ili traže. Uvrštenje u katalog stoji od tisuću kuna do tisuću eura, ovisno o oglasnom prostoru. Imamo tiskano i internetsko izdanje – kaže Lončar.

Dakle, prije dražbe prodavatelj nekretnine može dobiti ponudu na opisani način. Agent od prodaje uzima tri posto. A dražba? Organizira se dvaput na godinu; Aukcija nekretnina do sada ih je organizirala 18. Sve su javne i sve se održavaju u Hotelu Antunović u Zagrebu.

Kad je riječ o kupcima na dražbama, na kojima se okupi od pedeset do stotinu ljudi, dominira hrvatska emigracija. Najčešće su to naši ljudi iz Njemačke, Austrije, Australije, ali sve je više i zainteresiranih stranaca, Britanaca, Slovenaca, Poljaka i Francuza koji, nakon što su u Hrvatsku došli kao turisti, požele kupiti nekretninu, uglavnom na moru. Nedavno smo imali Poljaka, Slovaka i Francuskinju koji su na Ugljanu tražili kamene vile. U Rogoznici nekretnine najviše kupuju Nijemci, Rusima je zanimljiv Umag, a Slovencima i Talijanima Istra – objašnjava Lončar.

Koliki je stvaran interes za kupnju na javnim dražbama, govore i podaci da je ljetos na dražbi te tvrtke ponuđeno nekretnina vrijednih 400 milijuna kuna. Kupcima su ponuđene 89 nekretnine, prije dražbe prodane su četiri, na dražbi jedna, a prikupljeno je 20-ak ponuda koje sada Lončar i njegova ekipa nastoje realizirati. Čak su i državne institucije prepoznale da je prodaja na javnim dražbama najbolji, najbrži i najtransparentniji način da se riješe neželjene imovine. Hrvatska pošta, MUP, HAC, Državni zavod za mjeriteljstvo, Općinsko državno odvjetništvo Zagreb, Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, čak i Vlada i Sabor, svoje su automobile prodali na javnoj dražbi koju je za njih organizirala tvrtka TRCZ.

Bilo je oglaseno 276 vozila, a prodano 260, i to za ukupno 1,8 milijuna kuna plus PDV – kaže Mario Perić, TRCZ-ov dražbovatelj.

Punih 15 godina Perić i TRCZ bave se javnom dražbom automobila, zato povjerenje državnih institucija da upravo oni prodaju njihove automobile ne iznenađuje. Jedini uvjet koji TRCZ postavlja potencijalnim kupcima, a kojih je na zadnjoj dražbi bilo više od 300, jest da uplate 10 posto početne cijene kako bi pokazali da imaju ozbiljne namjere. Dražba u Centru kulture Knap na zagrebačkoj Peščenici održana je nakon što su svi koji su to željeli automobile mogli pogledati u TRCZ-ovu skladištu u Donjoj Zelini. Međutim, pokusne vožnje i otvaranja haube – nije bilo. Pola je tih automobila bilo neispravno, a na pregled dođe mnogo ljudi, zato nastojimo spriječiti dodatna oštećenja. Bez obzira na to, naši kupci točno znaju što kupuju jer su sva vozila procijenili sudski vještaci iz Dekra eksperta ili naš sudski vještak. Za svako vozilo izradimo fotoelabrat i jamčimo za taj automobil – objašnjava Perić.

Prednost kupnje na javnim dražbama u odnosu na npr. oglasnik jest u tome da se na njima može proći i do 30 posto povoljnije nego na tržištu. Takvi automobili nisu posebno doradeni ili preuređeni za prodaju, prodaju se u stanju u kakvu jesu. Prednost je i uredna dokumentacija, pa nema problema s registracijom kupljenog vozila. Na svakoj takvoj dražbi uvijek se nađe i pokoji ‘kapitalac’. Tako je nedavno na najnovijoj dražbi MUP-ov Land Rover Defender iz 2007. prodan za 70.800 kuna; početna je cijena bila 14.500 kuna. Subaru Impreza u kojemu su, navodno, vozili Ivu Sanadera s lisićinama iz Graza u Zagrebu, skočio je s početnih 3300 kuna na 31.200 kuna. Osim za automobile političara velik je interes za policijske motore. Policajski BMW RT 850 iz 2003. prodan je za 17 tisuća kuna, a BMW E 650 za 15 tisuća kuna. Bila je tu i jedna Yamaha XT 600 iz 2001., koja je otišla za 11.600 kuna.

Vrijeme dražbi tek počinje i treba ih biti sve više. I državne institucije znaju da je to najtransparentniji i najbolji način prodaje da dobijete realnu tržišnu cijenu imovine. Online aukcije i oglasnici to nikad neće moći zamijeniti jer ljudi vole neposredan kontakt, to će uvijek biti tako – zaključuje Perić i najavljuje još jednu dražbu već u prosincu. Ovoga puta prodavat će se vozila hitne pomoći, policije, poštara itd., više od 170 vozila.