Home / Financije / Kulturni kod

Kulturni kod

Ruski je poduzetnik htio kupiti poljoprivredno zemljište i cijelo selo u Lici, ali od 300 kuća uspjeli smo pronaći samo 250 vlasnika i sad tapkamo u mjestu – pričaju nam u Lika nekretninama i dodaju da je inače problem raseljenosti Like možda i najveći razlog da nema velike kupnje poljoprivrednog zemljišta.

Cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj kreće se od 650 eura pa do sedam tisuća eura za hektar. Veće cijene moguće je postići, ali to su usamljeni otoci, poput nedavne kupnje 500 hektara poljoprivrednog zemljišta kod Opuzena koje je plaćeno ukupno 35 milijuna kuna, odnosno 70 tisuća kuna po hektaru, što je nešto manje od deset tisuća eura.

To je plodan kraj, investitor se želi baviti uzgojem mandarina i uložio je tamo veliki novac – kaže Jasmina Biliškov, vlasnica Biliškov nekretnina. Sličan primjer navodi i Marijan Matijević iz Ljubeka nekretnina, koji ističe primjer zadarskog zaleđa oko Vranskog jezera, gdje se zemljište prirodno natapa vodama s Velebita, vlasnici imaju tri do četiri berbe na godinu i gdje cijena dostiže više od 10 tisuća eura, ali je nitko ne želi prodati. Takvu bi cijenu mogle dostići i parcele u Slavoniji, pogotovo između Osijeka i Vukovara kada bi se prodavale table od nekoliko stotina hektara, ali njih je vrlo malo i, kako kaže predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mato Brlošić, planule bi preko noći.

Stanje u susjednim državama znači, interesna ima, što je nedavno potvrdio i Marko Pipunić kada je komentirao tvrdnju premijera Oreškovića da ga je jedna strana tvrtke zamolila da joj pomogne u kupnji deset tisuća hektara zemlje. Pipunić je tada rekao da bi je odmah kupio on da takvo što postoji. Razlog vrlo čestog raspitivanja domaćih i stranih investitora za kupnju zemlje, pogotovo u Slavoniji i Dalmaciji, leži u činjenici da je u Vojvodini cijena dvostruko skuplja nego u Hrvatskoj, kako kvalitetnije, tako i manje kvalitetne. Primjerice, tamo hektar već dostiže cijenu od 15 tisuća eura. Razlog je taj što je Vojvodina bolje navodnjena, parcele su sredenije i nude češće veće table, iako ni tamo nije mnogo bolja situacija u vezi s time.

Naš drugi susjed, Mađarska, sama je sebe eliminirala iz te konkurentske utakmice jer je premijer Orbán uspio u Ustav ubaciti zabranu prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima. Osim toga, zemlju mogu kupiti strane tvrtke registrirane u Mađarskoj, ali Orbán provodi politiku maksimalnog otežavanja poslovanja takvim tvrtkama, što u Hrvatskoj nije slučaj. Zbog toga je cijena zemlje u Mađarskoj, koja također varira, za desetak posto niža nego u Hrvatskoj, ili je pak na istoj razini, pogotovo u mađarskom dijelu Baranje. Što se pak tiče BiH, najkvalitetniji dio zemlje je na sjeveroistoku, u Bosanskoj Posavini i Semberiji, ali tamo je toliko stanovništva raseljeno da zemlja ne vrijedi mnogo.

Zbog takve situacije postoji interes za poljoprivrednim zemljištem u Hrvatskoj. Tu je pak došlo do promjena u planovima kupaca jer se dolaskom krize odustalo od velikih građevinskih investicija, pa je znatno manje špekulativne kupnje koja je pretendirala jeftino kupiti poljoprivredno zemljište i prodati ga skupo kao građevinsko. Vlasnik osječke agencije German nekretnine Duško Grgur veli da je u posljednjih nekoliko godina mnogo više onih koji kupuju zemlju da bi se zaista bavili poljoprivredom i da čak ima dosta poduzetnika koji se iz hobija upuštaju u sadnju voćaka. Doduše, kaže, nerijetko ljudi nakon par godina shvate da to nije baš hobi pa polako posustaju, ali je cilj ipak poljoprivreda, a ne špekulativno ulaganje.

Brlošić veli da to jeste istina, no upozorava da je sada od špekulanata više onih koji kupuju zemlju kako bi dobili potporu od države, tj. EU, iako ništa ne rade na njoj. Zbog nedostatka velikih parcela kupci su uglavnom domaći poljoprivrednici koji žele povećati proizvodnju, a kriza je na porast potražnje u Hrvatskoj djelovala dvojako – smanjena je špekulativna kupnja i ljudi su se više okrenuli poljoprivredi. Zbog toga su cijene u Slavoniji i priobalju za 30 posto više nego prije pet godina, a u ostalim dijelovima zemlje iste su ili čak i niže.

Cijena pada od istoka prema zapadu. U Lici se hektar prodaje za od 650 do tisuća eura. U Lika nekretninama kažu da je cijena u zadnjih pet godina pala za 300 posto jer se nekad za prvi red do rijeke Gacke dobivalo 50 tisuća eura za hektar, dok danas vlasnici traže deset tisuća, ali nitko ne želi kupiti ni po toj cijeni. No ovdje je više razlog tome što se to poljoprivredno zemljište pretvaralo u građevinsko, a kako smo naveli, građevinska je aktivnost pala posljednjih godina. Slične cijene su na Baniji i Kordunu, gdje ima dosta vlasnika srpske nacionalnosti koji u bescjenje prodaju svoju zemlju, ponekad i za manje od 600 eura po hektaru.

Nedavno je objavljeno da se za hektar oranice u Srijemu traži 10 tisuća eura. To nam je potvrdio i Brlošić, koji kaže da idući od istoka prema zapadu cijena zemlje pada. Međutim, Duško Grgur iz German nekretnina upozorava da su to puste želje i da je realna cijena do šest tisuća eura u Slavoniji i to one kvalitetnije, površine najmanje 50 hektara. Nadovezuje mu se kolega Marijan Matijević, koji veli da bi cijena mogla ići i preko sedam tisuća eura kada bi se prodavalo nekoliko stotina hektara u komadu. Upravo su zbog toga parcele manje od deset hektara, kojih je najviše, upola jeftinije. Štoviše, Grgur navodi da ni u Slavoniji nije svaka ponuda prihvatljiva, čak ni s niskom cijenom. – U Vladisavcima poštuju se već dulje prodati 4,5 hektara nasada jabuka. Čovjek uz to prodaje kompletnu mehanizaciju i sve to za 20 tisuća eura, pa opet ništa – kaže Grgur.

Kako veli Brlošić, idući prema zapadu zemlja je jeftinija, pa tako već na području Virovitice i ostatka Zapadne Slavonije hektar vrijedi 1500 eura. Na sjeveru Hrvatske zemlja je još jeftinija, kaže Željko Domjan iz varaždinskih Dominus nekretnina i kreće se kao u Lici, oko 650 eura za hektar. Iako su u varaždinskom kraju zemljišne knjige sredene, cijene su niske zbog iznimno malih površina, pa Domjan kaže da je lutrija pronaći hektar zemlje u komadu. Prije desetak godina situacija je bila bitno drukčija jer je grad otkupljivao zemljište za gradnju velikih trgovačkih centara, pa je cijena bila 100 tisuća eura za hektar. Oko Zagreba cijene su također pale.