Plenković bi mogao zatražiti sto dana za objavu Vladina detaljnog programa. Do tada možda da samo do 16 sati rješava gomilu zaostataka, a onda do ponoći priprema partiju s bijelim figurama.
I onda nakon nekoliko mjeseci ustanovi da je početak mandata potrošio igrajući samo crnim figurama. A sve ono što je namjeravao početi igrati bijelim figurama – ostalo je u drugom planu. O čemu je konkretno riječ? Najsježiji je primjer napad huligana, navodnih pripadnika navijačke skupine Torcida, na nogometnog suca Brunu Marića. Napadnut je u restoranu. To je dokaz koliko je neuspješno uvođenje reda u sport i oko njega. Plenković bi to morao hitno riješiti s ministrom unutarnjih poslova. Istodobno bi se trebao odlučno postaviti prema Molu, koji sve jasnije pokazuje da je kao Inin suvlasnik odlučio zatvoriti sićku rafineriju. Premijer bi morao u Sisak i pred kamerama reći kako će se postaviti njegova vlada.
Ali upravo kad se s čelnikom Ministarstva energetike dogovori o svemu, stiže mu ministar financija s dva vruća fascikla. Jedan je o sporu s bankama zbog kredita u švicarskim francima, a drugi je o obvezama koje državni proračun ima prema plaćama zaposlenih u javnom sektoru. Upravo premijer počne promišljati kako to riješiti, a već preko reda upada novi ministar zdravstva s frkom koja se dignula zbog Imunološkog zavoda. Usput najavljuje da se treba riješiti pitanje diplomiranih liječnika koji nemaju gdje obaviti stažiranje. Eno, predstavnici udruge mladih liječnika čekaju na ulazu… Ondje su i knjigovođe koji traže jamstvo da Vlada neće propisivati obvezni kontni plan. A već pritišću stanari prevareni obvezom uvođenja razdjelnika topline u stanove koji se griju na toplani. Nedostaju provedbeni propisi za nova pravila javne nabave. Prijete iz Europske komisije da to treba hitno rješavati. Ali tu su već nezadovoljnici zbog spore liberalizacije tržišta plina. Čekaju da ih premijer osobno primi. Bi on, ali trebalo bi na vrijeme kontrolirati i sve glasnije sukobe između onih za pobačaj i protiv njega.
