Na netom održanom samitu BRICS-a zemlje članice najavile su osnivanje svoje agencije za kreditni rejting. Težak zadatak jer unatoč svim kritikama trojka Fitch, S&P i Moody’s drži gotovo kompletno svjetsko tržište i još presudno utječe na investitore. Svaka nova agencija imala bi tešku zadaću uvjeriti ih u svoju nepristranost.
Posebno je za osnivanje rejtinške agencije zainteresiran šef spomenute razvojne banke K. V. Kamath, koji metodologije triju najvećih svjetskih agencija (Fitch, S&P i Moody’s) smatra upitnima i pristranim, ali u svojoj kritici nije usamljen. Štoviše, tijekom i nakon krize mnogi su političari na Zapadu izražavali veliko nezadovoljstvo načinom na koji rejtinške agencije određuju kvalitetu državnih obveznica (naravno, zato što njihove zemlje nisu imale željeni rejting), optužujući ih za produbljivanje krize. Druga linija kritika išla je na ulogu agencija u izbijanju krize, koju ne da nisu anticipirale, nego su je prema nekim mišljenjima i izazvale promašenim kreditnim rejtingima. Izvrsne rejtinge agencije su dijelile upravo najrizičnijim financijskim instrumentima iz kojih je pomor i krenuo. No, kako to obično i bude s nepodopštinama i promašajima na tržištu, tresa su se brda, rodio se miš. Kritike su s upumpavanjem svježe love iz središnjih banaka i rušenjem kamata na obveznice polako usahnule, a agencije nastavile kao da se ništa nije dogodilo, sasvim neokrznute svojim promašajima.
Nova agencija bila bi usmjeren prema ekonomijama u razvoju, što ne bi vjerojatno toliko naštetilo poslovanju najvećih koji drže više od 90 posto svjetskog tržišta kreditnih rejtinga, neovisno o svojoj dokazanoj nesposobnosti i upitnoj motivaciji. Državama BRICS-a najviše smeta pristranost agencija, koje rado vjeruju razvijenim tržištima i jednako tako rado ne vjeruju onima u razvoju, iako su se u krizi i nakon nje pokazala daleko stabilnija. Politički razlozi nisu ništa manje relevantni u razmišljanju lidera BRICS-a, posebice Rusije i Kine, koje se sve izravnoj sudaraju sa Zapadom u raznim arenama. Te dvije zemlje nimalo ne vjeruju postojećim agencijama jer smatraju njihove rejtinge politički motiviranima, koliko i ekonomski pristranima (posebno ih irritira običaj agencija da financijskim institucijama ne daju rejting veći od zemlje domaćina).
Osnovati svoju agenciju, dakako, najmanji je problem (Rusija već ima svoju, Kina nekoliko), napraviti je tržišno relevantnom daleko je veći izazov. Usprkos planini kritika iz raznih smjerova i prema raznim osnovama, tri agencije drže praktički kompletno svjetsko tržište i, što je najvažnije, još uvijek imaju presudan utjecaj na percepciju kreditnog rejtinga svega što kreditni rejting treba. S obzirom na to da je njihova uloga olakšati potencijalnim investitorima odlučivanje, svaka nova kreditna agencija imala bi iznimno težak zadatak uvjeriti investitore u kvalitetu i nepristranost svojih procjena. Koliko je to realno, teško je procijeniti, ali ako je ikada bilo dobro vrijeme za konkuriranje postojećim agencijama to je vjerojatno sada. Nakon lavine kritika i tinjajućeg nepovjerenja prema njihovim procjenama, možda i nije loš trenutak iskušati mogućnost ozbiljnog, pažljivo koncipiranoga konkuriranja, pogotovo zato što bi drugačiji pristup ponudio ulagačima mogućnost usporedbe i vlastite analize.
