Čim se država koristi uslugama privatnih konzultanata, automatski se preispituje svaka lipa koja se potrošila, tko je komu pogodovao (i je li pogodovao) i tako dalje. Bivši premijer Zoran Milanović proglasom je ukinuo svima (ministarstvima i tvrtkama u državnom vlasništvu) mogućnost upotrebe usluga privatnih PR agencija. Koliko je taj potez bio pametan, neka prosuđuje netko drugi iako je u mnogo slučajeva to bio potpuno promašen potez. Usluge PR-a nisu jedine konzultantske usluge, tu su financijske, organizacijske, stručne. Svaki državni resor može se koristiti privatnim konzultantom. No koliko se državne institucije ili tvrtke koriste uslugama privatnih savjetnika? Jesu li mjeseci Vlade u krizi pa zatim tehničke vlade zaustavili ugovore s konzultantskim kućama? Konzultanti kažu da se država nedovoljno koristi njihovim uslugama, što je vidljivo iz krajnjih rezultata koji se ne ostvaruju brzinom i intenzitetom koje svi očekuju.
- Treba više uključiti konzultante u profesionalno plaširanje državne imovine na regionalno i globalno tržište, što posebice vrijedi za vrijednu imovinu sa snažnim turističkim potencijalom. Ne smije se događati da zbog nekonkurentna raspisivanja natječaja država nije u stanju privući respektabilne strane, ali i domaće ulagače. Treba razumjeti koji su to svjetski investicijski standardi kako bi se mogli oblikovati globalno atraktivni natječaji koji onda mogu privući toliko potrebne nove strane investitore u turizam – smatra Siniša Topalović, direktor konzultantske kuće Horwath HTL, napominjući da je svaki propali natječaj samo dodatan gubitak konačne transakcijske vrijednosti koju uprihodi država, sjedne strane, ali i propuštena prilika za zapošljavanje i nove prihode kroz poreze i davanja, s druge strane.
Neki konzultanti uopće ne žele poslovati s državom, kao što je, primjerice, Caper, čiji vlasnik Željko Perić kaže da uključivanje konzultanata u projekte nije uvijek jamstvo da će se provesti kvalitetno. – Savjetnici nisu liječnici koji će obaviti pregled, postaviti dijagnozu i propisati lijek. Konzultanti ne mogu sami obaviti nijedan posao bez kvalitetne suradnje s ‘pacijentom’. Ako pogledamo mnoge projekte u koje su bili uključeni konzultanti, npr. monetizaciju autocesta, Hitrorez, ‘one stop shop’, privatizaciju Petrokemije, Badela, a koji nikad nisu uspješno završili, možemo zaključiti da ‘pacijent’ nije surađivao ili baš nije želio ozdraviti, da nije bilo odlučnosti da se preporuke konzultanata doista provedu ili da su izabrani nedovoljno kvalitetni konzultanti. Mnogo je izazova pred novom vladom u kojima kvalitetni konzultanti mogu mnogo pomoći, ali osnovni je preduvjet da postoji stvarna želja da se nešto napravi, a ne samo pokuša – napominje Perić.
