Grada Osijeka

Iako poljoprivredna osnovica dominira osječkom industrijom, pogotovo nakon propasti tekstilaca, sve je veća grupacija novih globalno orijentiranih kompjutoraških tvrtki koje vape za mladim informatičkim stručnjacima.

Remda Slavonija u medijima svakodnevno umire i ljudi se iseljavaju, njezin najveći grad pokazuje zadržavajuću vitalnost. Osijek je, kao i cijela Slavonija, bio tragična žrtva rata, ali i poratnoga hrvatskog političkog egoizma, licemjerstva, podmetanja i jala. Dobri poznavatelji gospodarsko-političke scene toga grada sa 108.000 stanovnika u kojem je godinama ‘najjači poduzetnik’ bio Branimir Glavaš tvrde da sada politika, osim državnih tvrtki, privatne ne dotiče. I kada doniraju strankama, poduzetnici to čine poprilično ravnodušno i ujednačeno. Danas se Osijekom može prošetati uređenom šetnicom uz Dravu, a obnavlja se i stari dio grada Tvrđa gdje mnogi Osječani provode slobodno vrijeme.

Osijek je s 18 tisuća studenata grad mladih, u što se svatko može uvjeriti na osječkim ulicama, i oni, vjeruje se, mogu nositi budućnost grada. Kako 75 posto studenata dolazi izvan Osijeka i iz susjedstva, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera ušlo je u petogodišnji investicijski ciklus s oko 50 milijuna eura nepovratnih sredstava iz fondova EU. I malo i srednje poduzetništvo prijavili su se za otvorene projekte te se očekuju nova ulaganja od 60-ak milijuna eura u sklopu različitih poduzetničkih pothvata. Većina investicija u gradu ipak je iz javnog sektora radi poboljšanja infrastrukture i uvjeta života, što se primijetiti u gradu.

Zračna luka Osijek raste već nekoliko godina, ponajviše u putničkom prometu. Ove zime pokreću redovitu teretnu liniju do Bakua, gdje se stvara čvorište teretnog prijevoza zrakoplovne kompanije Silkway. Nadaju se uvođenju još redovitih teretnih linija, do sada su uložili u uređenje putničke zgrade, operativne površine te prihvat i otpremu zrakoplova, a s vremenom planiraju pronaći strateškog partnera ili koncesionara. Sa zemljama dunavske regije te zapadne i sjeverne Europe povezana je riječna luka Osijek. Oko 200.000 tona predviđenih za pretovar ove godine samo je dio kapaciteta jer postoji mogućnost skladištenja većih količina robe uz najefikasniji oblik prijevoza tereta. Europska komisija nedavno je odobrila i financiranje gradnje terminala od iduće godine, za pretovar rasutih tereta u luci Osijek, vrijednog 17,3 milijuna eura.

Deset najvećih tvrtki u Osijeku zapošljava malo više od 5000 radnika. Ali i mali poduzetnici, pogotovo u IT sektoru, vrlo su uspješni. Izvoz je u IT sektoru u posljednje tri godine povećan za nevjerojatnih 485 posto! No grad je gospodarski još prepoznatljiv po ‘starcima’, 122 godine staroj Saponiji i 96-godišnjem Kanditu, danas članicama Mepas grupe u vlasništvu Mirka Grbešića. Te dvije tvrtke zapošljavaju 1225 radnika, ali najveća je ipak Žito grupa u vlasništvu Marka Pipunića s gotovo 1500 zaposlenih u 28 tvrtki. Prihod Žito grupe prošle je godine bio 2,1 milijardu kuna, a Saponia i Kandit zajedno su imali oko milijardu. Od 2013. do lani Žito grupa povećala je izvoz s 340 milijuna kuna na 513 milijuna, što je 25 posto ukupnih prihoda. Saponia izvozom zarađuje više od pola prihoda (376 milijuna kuna), a Kandit više od 40 posto (109 milijuna).

Žito grupa obuhvaća poljoprivrednu i prehrambenu proizvodnju, temeljne slavonske djelatnosti. Poljoprivredne kulture uzgajaju na svojih 22.000 hektara i na još 60.000 hektara u kooperaciji s partnerima. Tove 150.000 svinja i 5000 junadi, a 220.000 koka nesilica godišnje snese 65 milijuna jaja. Tu je i mljekarstvo s proizvodnjom od 15 milijuna litara, energija iz tri bioplinska pogona, trgovina, kooperacije, proizvodnja brašna i krupice, ulja, šećera te mesna industrija. Prošlu godinu obilježio je početak snažnog investicijskog ciklusa od 100 milijuna eura. Uloženo je u povećanje proizvodnih kapaciteta Tvornice ulja Čepin, izgradnju vodne građevine za pročišćavanje otpadnih voda u Tvornici šećera Osijek te izgradnju pogona za proizvodnju pršuta, trajnih salama, trajnih mesnih proizvoda i najmoderniji regionalni pogon za rezanje i pakiranje trajnih mesnih proizvoda (360 milijuna kuna). Unatoč velikoj volatilnosti prosječnih cijena i sirovina i gotovih proizvoda na godišnjoj razini te izrazito teškoj godini za šećeranski sektor, lani smo uspjeli zadržati prihode grupe na istoj razini kao i 2014. uz povećanje EBITDA-e od 10,9 posto – rekli su u Žito grupi.

Prihodi Saponije rastu, ističe predsjednik Uprave Damir Skender, pa u osam mjeseci nove godine dostižu 503 milijuna kuna, što je rast od jedan posto. Zbog ulaganja Saponijini pogoni među najmodernijima su u ovom dijelu Europe s najvišim standardima, pa je i pogon za proizvodnju industrijskih deterdženata preseljen u Nemetin. Kako je sve veći trend uporabe tekućih deterdženata, Saponia je automatizirala proizvodni proces za njihovu proizvodnju, čime su osigurani uvjeti za daljnji rast. Proizvodimo i ambalažu za tekuće deterdžente za rublje, posuđe, oplemenjivače i sredstva za čišćenje. Ove godine planiramo proizvesti više od 106 tisuća tona proizvoda, što je tri posto više u odnosu na 2015. Posljednjih nekoliko godina Saponia više od polovine prihoda ostvaruje u izvozu, uglavnom u Adria regiji, ali i na tržištima EU – rekao je Skender. Saponia trenutačno zapošljava 856 djelatnika i u svojim kategorijama drži 23 posto hrvatskog tržišta vrijednog milijardu kuna.

Olimpijs tekstil svu proizvodnju, lani vrijednu 583 milijuna kuna, isporučuje Benetton grupi, koja je ujedno vlasnik te tvrtke koja se u Hrvatskoj namjerava specijalizirati za trikotažu.

Obiteljska tvrtka Mesna industrija Ravlić s 206 milijuna kuna prihoda 2015., dobiti malo većom od dva milijuna kuna i trenutno 381 zaposlenim, dugoročno ima ambicije postati najveća hrvatska mesna industrija. Dio su Ravlić grupe mesnice, restoran Plavi podrum, uvršten među 100 najboljih u Hrvatskoj, i Agro Ravlić. Ove su godine otvorili 11 novih mesnica te uložili 12 milijuna kuna u novu rasjekalnicu mesa koja će uvelike pridonijeti povećanju kapaciteta proizvodnje svježeg mesa i u kojoj će uskoro otvoriti 25 radnih mjesta, a početkom 2017. još toliko. Danas smo jedan od lidera na hrvatskom tržištu u proizvodnji svježeg mesa. U budućnosti se vidimo kao vodeća mesna industrija u Hrvatskoj u preradi mesa, polutrajnih i trajnih proizvoda. Cilj je maloprodajom pokriti cijelu Hrvatsku, što je moguće jer je kapacitet naše klaonice najveći u Hrvatskoj. Jedini nam je problem nedostatak specijalizirane radne snage – kaže član Uprave i direktor prodaje Mario Ravlić.

Tvornica vafla Karolina posluje u sastavu Kraša i njome upravlja Alen Varenina, član Uprave Kraša. Lani je tvornica imala rekordnu proizvodnju i prodaju u proteklih 15 godina od 8800 tona, što očekuje i ove godine. U trenutku Kraševa preuzimanja Karoline u njoj je bilo 250 radnika, a danas ih je 330. Izvoz u prihodu sudjeluje s 40 posto te je Kraš isključivi distributer Karolinskih proizvoda na susjedna tržišta, EU, SAD-a, Kanade i Australije. Potkraj ove godine Karolina ulazi i na tržište Saudijske Arabije. Prošle godine tvrtka je uložila 1,5 milijuna eura u instaliranje nove opreme, a ove godine uložit će ukupno 2,7 milijuna eura.

Jedna od važnih osječkih tvrtki je i Centar Škojo u vlasništvu Mate Škoje. Iako je riječ o nekoliko tvrtki obitelji Škojo, najpoznatiji je Mlinar koji širi franšizno poslovanje po svijetu. Nedavno je otvorena pekarnica u Švicarskoj, a već postoje u Australiji, Njemačkoj, Sloveniji i Mađarskoj. Osječka informatička scena buja i jedna od strateških industrija Osijeka je i IT, koja se ubrzano razvija i zahvaljujući kojoj je gradu cilj postati ‘smart city’ ili pametni grad. Promidžbu Osijeka kao pametnoga grada provodi udruga Osijek Software City, koja od 2012. potiče ICT poduzetništvo.

Jedan od ciljeva te udruge, koja okuplja 33 tvrtke i 72 fizičke osobe, bio je zaposliti 500 ljudi u ICT sektoru u Osijeku u roku od pet godina. No u samo posljednje četiri godine u osječkoj IT industriji zaposleno je 700 ljudi. Ta je udruga u 2016. realizirala čak 14 raznih projekata vezanih za promicanje ICT sektora te provela istraživanje IT poslovne scene Osijeka i Osječko-baranjske županije. Prema rezultatima istraživanja, izvoz IT proizvoda na tom području od 2012. do danas povećan je za 485 posto, broj tvrtki za razvoj softvera veći je za 76 posto, a broj zaposlenih za više od 70 posto. Prosječna neto plaća informatičara porasla je za 11 posto, ukupni prihod za 51 posto te prihod od izvoza za 85 posto. Samo u Osijeku u isto je vrijeme otvoreno 150 IT tvrtki i zaposleno 1000 developera sa širokim spektrom naziva radnog mjesta, u dobi od 25 do 35 godina, od kojih je njih 75 posto visoko obrazovano.

Veliku potporu osnivanju IT tvrtki pruža i BIOS u kojem je, primjerice, 2002. omjer proizvodnih i gospodarskih tvrtki prema tehnološkim bio 80 prema 20 posto, a danas je 35 prema 65 posto.

Mnogi se nadaju da će krenuti putem Farmerona Matije Kopića koji je tvrtku nedavno prodao američkom Virtus Nutritionu, specijaliziranom za proizvodnju stočne hrane, navodno za više desetaka milijuna dolara. Izumitelj aplikacije za farmere ostaje izvršni direktor Farmerona kao zasebne tvrtke, ali kako su promijenili većinskog vlasnika, nije nam mogao predočiti posljednje financijske podatke.

U devet mjeseci ove godine softveraš Mono dostigao je lanjski prihod od 11,9 milijuna kuna. Direktor Denis Sušac procjenjuje da će ove godine prihodi rasti 30 posto. Tvrtka je osnovana prije 13 godina, počela je raditi s četiri zaposlena, a danas ima 42. Svake godine raste stopom od 20 do 30 posto i ostvaruje više od 90 posto prihoda iz izvoza, ponajprije na tržištima SAD-a i EU. Traženi su u medicini, farmaciji, bankarstvu i financijama, a Sušac ističe nedostatak kadra i područne poslovne infrastrukture. Uspješnu eCommerce agenciju Inchoo koja izrađuje, optimizira i dizajnira web-shopove na Magento platformi osnovao je Tomislav Bilić prije osam godina. Zapošljava 50-ak djelatnika, a lani su ostvarili, uz 9,2 mil. kuna prihoda, dobit od 2,7 mil. Nedavno su preveli i Magento 2 platformu na hrvatski, što je velika pogodnost za domaće online trgovce. Rasli su organski, bez vanjskog financiranja, planiraju zapošljavanja te razmatraju mogućnosti skorog otvorenja ureda u inozemstvu. I Inchoou nedostaje stručnjaka, što nastoje riješiti programerskim radionicama, edukacijama i predavanjima. Iako Osijek ima gospodarsku budućnost, valja podsjetiti da je uz dobre primjere mnogo i onih koji su svoju priču završili. U gradu više nema kožarstva, proizvodnje tjestenine, šibica, opeke, mlinarske i metaloprerađivačke industrije. Prije rata tekstilci su u tvornicama Svilana, LIO, Mara, Slavonija MK i Tekos zapošljavali 7000 radnika, a danas ih je u cijelom sektoru 500-tinjak. Slično su propali i metalci. Ostaje nada da će se grad što bolje snaći u suvremenom okružju, kombinirajući poljoprivredne resurse sa zahuktalom informatičkom scenom i mladim stručnjacima sa Sveučilišta; onima koji neće odletjeti u Dublin.