Hrvatski izvoz IT-a u tri je godine porastao za 88 posto, ali u ukupnom izvozu sudjeluje sa samo 1,9 posto i još je manji od onoga koji ostvaruju IT industrije Srbije, Slovačke, Bugarske, Mađarske, Češke…
Ljepo je kad u moru sumornih hrvatskih gospodarskih pokazatelja koji su obilježili gotovo cijelu proteklu dekadu naiđemo na industrijski segment čiji izvoz posljednjih godina raste, i to prema dvoznamenastim iznosima. Slučaj je to s hrvatskom informatičkom industrijom. Izvoz hrvatskih IT tvrtki u posljednje tri godine raste prema prosječnoj godišnjoj stopi od 22,3 posto. U 2015. dosegno je 3,25 milijardi kuna ili 427 milijuna eura i porastao je za 22,8 posto u odnosu na godinu dana prije. U odnosu na 2012. IT izvoz prošle je godine bio veći za 1,5 milijardi kuna, odnosno za čak 88 posto. Udio izvoza u ukupnom prihodu IT industrije dosegnuo je 23,1 posto. Svaka peta kuna koju ostvari domaća IT industrija dolazi iz izvoza. Još više ohrabruje podatak da je IT izvoz u prošloj godini bio za malo više od milijardu kuna veći negoli 2008. A prijetimo se, društveni bruto proizvod u 2015. još je bio za 11 posto manji negoli 2008.
Nekoliko je važnijih determinanta toga uspješnog trenda. Prvo, tu je kriza domaćih IT potražnji koja je obilježila recesijske godine. To je primoralo mnoge IT tvrtke da potraže tržišta u inozemstvu da bi opstale. Do krize pritisci i poticaji da se kupci traže u inozemstvu bili su neusporedivo manji. Domaća potražnja godinama je snažno rasla, a strana konkurencija nije dolazila zbog relativno malog i plitkog tržišta te nestabilnosti. Domaća informatička industrija bilježila je relativno velik rast na lokalnom tržištu (ili eventualno u regiji) i nije bilo potrebe da se odlučuje na neusporedivo teži put pronalaska kupaca preko granice. Tu treba istaknuti da se uz povećanje izvoza starih etabliranih domaćih poduzeća javila i plejada novih IT tvrtki većinom, čak i potpuno, usporedivo na izvoz. Drugo, tu je članstvo u Europskoj uniji koje je otvorilo kanale, odnosno pojednostavilo put prema stranim kupcima. K tome, sve se više stranaca odlučuje osnovati programerske tvrtke u Hrvatskoj. U pozadini svega cjenovna je konkurentnost uz dobru kvalitetu usluge. Zbog razlike u cijeni tarifa po zaposleniku/danu naša su IT poduzeća jeftinija i konkurentna u odnosu na suparnike u Europi, pa mogu prevladati i zapreku precijenjene kune.
Izvoz vrijedan više od deset milijuna kuna u prošloj godini ostvarilo pedesetak hrvatskih IT poduzeća, a iznad sto tisuća kuna petstotinjak tvrtki. Ljestvicu izvoznika, slično kao u rangiranju prema ukupnom prihodu, predvodi Grupa M San s 532 milijuna kuna ili 16,4 posto ukupnoga hrvatskog IT izvoza. S velikom distancom s 132 milijuna kuna na drugome je mjestu Selk, proizvođač elektroničkih komponenta za informatičku industriju iz Kutine. Slijede Span, brzorastući sistemski integrator; Infobip, isporučitelj softverskih rješenja za telekomunikacijsku industriju, te softverska integratorica Grupa Verso. Pogledajmo što se krije iza tih brojeva. Što se izvozi i tko su izvoznici? Kad kažemo što, mislimo na informatičku opremu i komponente, pakirani softver i IT usluge. Kod informatičke opreme i pakiranog softvera zanima nas i koliko se od tog izvoza odnosi na reeksport, a koliko na proizvodnju u zemlji. Naime, u lokalnoj je proizvodnji veća dodana vrijednost, odnosno doprinos društvenom proizvodu, a k tome jača tehnološka okosnica zemlje. To, jasno, nikako ne znači da se bagatelizira reeksport. Dobrodošla je i svaka marža zarađena na preprodaji.
Gotovi, sređeni podaci o IT izvozu prema vrsti proizvoda gotovo ne postoje, no iz financijskih pokazatelja u Fininim godišnjim izvješćima, klasifikacije djelatnosti, poznavanja strukturnih obilježja IT industrije i poslovanja tvrtki mogu se procijeniti ti izvoznici pokazatelji. To je moguće tako da informatičku industriju podijelimo na djelatnosti i pojedine vrste poduzeća i onda njihov izvoz svrstamo u željene kategorije. Znajući, primjerice, djelatnost i prirodu posla kojima se bave, izvoz IT trgovaca, distributera i maloprodajne logično je svrstati u izvoz hardvera i pakiranog softvera, i to u reeksport jer je proizvodnja informatičke opreme u zemlji više nego skromna. Jednako tako, lako je razvrstati izvoz domaćega sistemskog integratora i proizvođača softvera koji se ne bavi trgovinom ili to čini samo u manjem dijelu u izvozu IT usluga. Unutar grupe uslužno-softverskih IT poduzeća dobro je izdvojiti doprinos izvozu sistemskih integratora, start-up-poduzeća, stranih developerskih poduzeća u zemlji, podružnica globalnih i regionalnih vendera i preostale većine domaćih uslužno-softverskih poduzeća. Tako dobivamo i odgovor na pitanje tko su izvoznici. Ti strukturni pokazatelji itekako su važni za koncipiranje strategije razvoja IT industrije i industrijsku politiku.
