Politička alternativa mijenja ustaljene političke opcije, za sada na kratki rok

Razvoj događaja u Španjolskoj, kao i u Hrvatskoj, upućuje na i dalje snažne adute parlamentarnog postupka koji prije ili poslije usiše razne ‘novitade’. Može se očekivati da će antiestablišment stranke, nakon što okusi slast vlasti, ubrzo prihvatiti političke običaje dojučerašnjih ljutih protivnika.

Španjolski i hrvatski politički život proteklih godinu dana nikad nisu bili sličniji, obje zemlje ljuljale su se na rubu neizvjesna političkog eksperimenta, ali ipak su se odlučile vratiti u sigurna njedra uhodane političke prakse uz malu evoluciju. Eksplozija raznih trećih, četvrtih i petih putova obje je zemlje dovela pred realnu mogućnost trećih izbora u godinu dana i beskonačna natezanja između ‘starih’ i ‘novih’ opcija, no nakon jednog ponavljanja izborne vježbe strasti su se smirile, apetiti smanjili, a parlamentarna praksa ponudila uglavnom uobičajen epilog.

Dosadašnji premijer Mariano Rajoy nastavit će na mjestu premijera nakon deset mjeseci neizvjesnosti i ponovljenih izbora s rezultatima koji su bili neznatno drugačiji od prethodnoga narodnog izjašnjavanja, ali put do tog rješenja bio je novost. Slično hrvatskomu političkom životu, jedna od dvaju glavnih stranaka morala je podnijeti veliku žrtvu, s time da se ovdje iskustva pomalo razilaze. U posljednjoj članici Europske unije relativni je pobjednik morao prepustiti premijerski položaj nestranaca kojih osobi kako bi se formirala vlada, no taj je eksperiment bio kratkog vijeka i završio je nakon nekih pet mjeseci neuspješnih pokušaja pokretanja vlade s mrtve točke. U prvom je naletu nova politička opcija, unatoč neusporedivo lošijem rezultatu, od svoga partnera u vladini uspjela iskamčiti dosad tešku zamislivu koncesiju, da velika stranka prepusti mjesto premijera. U članjenu koje je uslijedilo predsjednik stranke na kraju je srušen, a poslije ponovljenih izbora formirana je vlada na drugačijim i, vjerojatno, politički održivijim osnovama.

Kod Španjolaca se dogodilo nešto slično, ali uz velike razlike. Izborni proces iznjedrio je dvije nove relevantne političke snage, Građane, koji su svojevrsni pandan Mostu, i Podemos, stranku tvrde ljevice. Tako fragmentiran izborni rezultat onemogućio je šefu pučana Rajoyu glatko formiranje nove vlade i zakomplikirao stvari jer nije postojala realna kombinacija za većinu u parlamentu. Građani, koji su poput Mosta isprva odbijali suradnju s najvećim strankama, u međuvremenu su se predomisli i odlučili dati potporu novom premijeru, no ljevica je ostala čvrsto na svojim pozicijama. Kako bi se izbjeglo i treće izlaženje na birališta, Socijalistička stranka (PSOE) odlučila se na vrlo neubojajen potez i smijenila svoga predsjednika Pedra Sáncheza koji se uporno protivio davanju potpore političkom suparniku Rajoyu kako bi se otvorio put manjinskoj vladi pučana. Politička alternativa tako je i u Španjolskoj posredno uspjela sprovoditi predsjednika jedne od dvaju stožernih stranaka iako je u ovom slučaju riječ o šefu stranke koja uopće ne sudjeluje u vlasti. Zanimljivo je pritom da su se Građani zapravo nadali sprovoditi upravo Rajoya, ne Sáncheza. Ubrzo nakon što je Sánchez izguran s položaja, stranka je u nedjelju sa 139 glasova za i 96 protiv službeno odlučila pružiti potporu Rajoyu za izglasavanje manjinske vlade. Na glasovanju u parlamentu koje se očekuje tijekom vikenda socijalisti će biti suzdržani, a narodnjaci i Građani glasovat će ‘za’, što bi trebalo biti dovoljno za dobivanje nove vlade.

Tim potezom nedvojbeno je napravljena dobra stvar za stabilnost političkog sustava, no cijena za Socijalističku stranku bit će vrlo visoka. Kako odnos glasova pokazuje, socijalisti su duboko podijeljeni zbog te odluke i sasvim je sigurno da će idući mjeseci donijeti unutarstranačka previranja. Pristankom na vladu političkih protivnika socijalisti su se otvorili novom valu nezadovoljstva birača i članova stranke upravo kad su počeli polako vraćati dio potpore izgubljene pojavom i sve većom popularnošću Podemosa. Takav razvoj događaja ostavlja dojam Podemosa kao principijelne stranke koja ne popušta pritisku iako njezini glasovi ne bi bili dovoljni za izglasavanje vlade, a socijalisti su ispalili nepouzdani i skloni trulom kompromisu. Jednako tako, Podemosu, s kojim se bori za naklonost uglavnom istog biračkog tijela, socijalisti su tom odlukom predali napunjeni pištolj. Šef Podemosa Pablo Iglesias odmah je nakon odluke socijalista na Twitteru objavio kako su desetljeća rotirajućega dvostranačkog sustava završena ‘velikom koalicijom’. Međutim, inzistiranje na blokadi izglasavanja vlade teško da bi korjenito promijenilo situaciju za PSOE. Prema anketama, na trećim bi izborima prošao znatno lošije pa se šteta za stranku nije mogla izbjeći.

Ni problemi starog/novog premijera nisu tako riješeni, prije će biti da tek počinju. Španjolska će dobiti vladu, ali manjinsku, što znači da neće imati zajamčenu potporu u parlamentu za donošenje svih zakona koje zamisli, a mogu se očekivati svađe zbog svakog imalo kontroverznijeg vladina prijedloga. Za svaki delikatniji potez morat će pomno vagati na čiju potporu može računati i ima li uopće uvjete za njezinu realizaciju, zbog čega će mu upravljanje zemljom biti znatno otežano, a opstojnost vlade u svakom trenutku upitna. Barem su tržište i poslovni krugovi zasad zadovoljni prekidom pat-pozicije i izlaskom iz neizvjesnosti. Prinosi na španjolske obveznice pali su za pet baznih bodova, što je trend koji je zahvatio sve obveznice problematičnih južnih članica EU.

I španjolska ekonomija dosad je bila otporna na političku nesigurnost, predviđeni gospodarski rast za ovu godinu bit će oko 3,2 posto. No treba riješiti mnogo problema, ponajprije proračunski deficit, koji je još oko jedan posto iznad dopuštena tri. Stvari su se tako vratile u više-manje uhodanu kolotečinu, no uz neke modifikacije koje sugeriraju da politička alternativa ima moć promijeniti ustaljenu političku praksu, bar na kratki rok. Istodobno razvoj događaja u Španjolskoj, kao i u Hrvatskoj, upućuje na i dalje snažne adute parlamentarnog postupka koji prije ili poslije usiše razne ‘novitade’. Može se očekivati, što je utežljeno na dosad viđenome, da će antiestablišment stranke, nakon što okusi slast formiranja vlasti ili sudjelovanja u njoj, ubrzo prihvatiti uhodane procedure i političke običaje dojučerašnjih ljutih protivnika.