Prvi veliki izazov vladajuće koalicije

Sljedeći tjedan ključan je za Marićev paket od 15 zakona. Za to vrijeme HDZ i Most moraju uskladiti sve detalje kako bi porezna reforma mogla stupiti na snagu od Nove godine. No razlike u poreznoj politici između koaličkih partnera nisu male, a Most ne voli odlučivati na brzinu.

Porezna reforma prvi je veliki test za koaliciju HDZ-a i Mosta. Uz aktualnog ministra financija Zdravka Marića, na reformi radi i cijeli tim stručnjaka već nekoliko mjeseci, a detalji, planovi i simulacije razrađivali su se doslovno do zadnjeg trena. To potvrđuje i činjenica da je posljednji sastanak radne skupine koja na tome radi održan u utorak, 25. listopada, samo dan prije nego što je porezna reforma, u svom cjelovitom obliku, predstavljena glavnom koaličkom partneru – Mostu. Pomalo je neozbiljno jednu tako ozbiljnu reformu dovršavati u fotofinišu, smatraju mostovci, koji pak imaju i svoju poreznu reformu koju misle predstaviti Mariću.

A nakon što se HDZ-ova reforma predstavi Mostu, a Mostova HDZ-u, i kada te dvije stranke dođu do nekakvoga konsenzusa, ona će se, tako usuglašena, slati u Vladinu proceduru na očitovanje ministarstvima, koja imaju dva tjedna za svoje očitovanje i njezinu ‘peglanje’. Očekuje se da bi Vlada poreznu reformu trebala usvojiti i poslati u Sabor najkasnije 10. studenoga, prvo saborsko čitanje planira se već za 16. studenoga, a drugo između 23. i 29. studenoga. Sabor bi o poreznom paketu u kojem će biti čak 15 zakona trebao glasovati najkasnije 9. studenoga, da bi zakonska rješenja stigla biti objavljena u Narodnim novinama te bi u primjeni bila od 1. siječnja 2017. godine.

Cjelovita porezna reforma ključni dio HDZ-ova gospodarskog programa i na njoj se temeljio najveći dio predizbornih poruka te stranke. No i Most ima svoje ideje i prijedloge porezne reforme koji se u nekim segmentima itekako razlikuju, pa se može očekivati da će među koaličkim partnerima biti više neslaganja, nego slaganja. HDZ se, naime, zalaže za sveobuhvatnu poreznu reformu, koja će u svojoj srži utjecati na promjene 15 zakonskih prijedloga, a Mostova vizija porezne reforme ipak je malo ‘sramežljivija’.

No s obzirom na to da je HDZ zauzeo vrlo jasno stajalište da je najveći relativni pobjednik rujanskih izbora i da poštuje svoje koaličke partnere, ali da je njegova premoć ipak odlučujuća, Božo Petrov i njegova ekipa ne mogu računati na veliki manevarski prostor za svoje prijedloge. Zato će i, kažu tek na marginama sastanka s Marićem, inzistirati na procjeni učinaka porezne reforme na zaposlenost, investicije i ostale makroekonomsko agregate. A i to sumnjaju da će dobiti.

To neće biti ni prvi ni jedini kamen spoticanja. Most, može se neslužbeno čuti, još nije dobio kvalitetno objašnjenje kako će se namaknuti sredstva lokalnim samoupravama kad izgube prihode temeljem promjena u porezu na dohodak. A za Most je to pitanje ‘biti ili ne biti’ u lokalnoj samoupravi.

Kada je financiranje lokalnih institucija u pitanju, tu bi mogao nastati lom – podsjećaju u Mostu, koji zauzvrat traži ili kompenzacijske mjere iz proračuna ili neki drugi vid supstitucije za izgubljena sredstva. Svejedno im je hoće li to biti porez od kamata ili porez od nekretnina, žele samo jasna jamstva i doznačena sredstva. A kako će porezna reforma u konačnici izgledati žele znati i građani. Predstavljeni su im tek obrisi reforme koji se tiču poreza na dohodak, oni s većim plaćama imat će veća primanja, oni s manjima od prosjeka zanemarivo povećana. No i to su tek samo to – obrisi. Ništa više do srijede nisu znali ni mostovci, što im nije najbolje sjelo. Uostalom, Most uobičajeno treba više vremena za donošenje odluka u vezi s ekonomskim pitanjima, što je još izraženije u odnosu s koaličkim partnerom u Vladi, jer u ministarskim foteljama nema nijednog ekonomista.

Zasad se tek može pretpostaviti kako će jedna od glavnih promjena biti upravo porez na dohodak. Ako se bude slijepo slijedilo program HDZ-a, onda će se povećati neoporezivi dio dohotka s 2600 na 3750 kuna, proširit će se i porezni razred, a snizit će se i najviša stopa poreza na dohodak s 40 na 36 posto. Cilj toga je potaknuti mlade liječnike, IT stručnjake, inženjere da ostanu u Hrvatskoj, kažu u HDZ-u, ali u Mostu smatraju da će ta mjera napraviti više štete za lokalne proračune nego koristi za potrošnju.

Most je pak u svom predizbornom programu i predlagao relativno skromne zahvate u poreznom sustavu. Primjerice, uvođenje novih poreznih razreda od 10 posto za plaće niže od 3000 kuna, 20 posto za one od 3000 do 13.000 kuna, 35 posto za primanja od 13.000 do 100.000 kuna i 50 posto za sve plaće iznad tog iznosa. Mostovi stručnjaci procjenjuju da bi takva promjena u konačnici smanjila porezno opterećenje građana i otvorila put većoj osobnoj potrošnji te posljedično dovela do viših prihoda od PDV-a. Most se zalagao i za povećanje neoporezivog dijela dohotka po 100 kuna na godinu tijekom mandata, tako da će netko morati napraviti veliki ustupak.

I jedni su i drugi dijelom kopirali recept još iz vremena financministra Borisa Lavalova, koji je povećao neoporezivi dio plaće i promijenio stope oporezivanja plaća, što je rezultiralo većom osobnom potrošnjom, a posljedično i rastom BDP-a. Lavalov se i sâm zalagao da se najviša stopa poreza na dohodak od 40 posto ukine, ali nije imao podršku u SDP-u, a sada tim stopama želi ići Marić. No rast BDP-a na potrošnji nestabilan je, u što se i Hrvatska već uvjerila.

Ipak, prihode od poreza na dohodak, koji su dosad iznosili oko 2,1 milijardu kuna na godinu, a koje mahom raspodjeljuje lokalna zajednica, trebat će negdje drugdje namaknuti, da ne kažemo nekome drugome uzeti.

No osim tih popularnih mjera koje će rezultati povećanjem plaća za dio građana, što je uvijek dobra vijest i koja će u javnosti naići na veliku dozu odobravanja, porezna reforma koju priprema Marić ima i drugih novosti na kojima bi se mogla lomiti koplja dvaju koaličkih partnera. Jedno od bitnih pitanja je smanjenje PDV-a. Do ovog tjedna najavljuvalo se da će smanjenje s 25 na 24 posto stupiti na snagu kasnije, najvjerojatnije s početkom 2018. No sad se najavljuje da bi ta mjera mogla biti uvedena u aktualnom paketu. Tako bi se, jednim potezom pera, iz državnog proračuna izbilo, procjenjuju stručnjaci, 1,6 do 1,8 milijardi kuna. Na proračunskim prihodima od PDV-a od 44 milijarde kuna, to i nije zanemariva stavka.

Ako je vjerovati Mariću i Plenkoviću, to je iznimno hrabar potez za prihodovnu stranu proračuna, pogotovo u godini u kojoj na naplatu dolazi ogromnih 60 milijardi kuna anuiteta za isplatu. Očito, Marić računa na nastavak globalnog trenda niskih kamata i povoljan reprogram, koji bi mogao biti još povoljniji uz predviđeno povećanje potrošnje i dizanje kreditnog rejtinga.

No cijeli paket financijske kosolidacije (uza zadržavanje deficita ispod dva posto) teško će biti dovoljan bez održavanja po ministarstvima. A kako će na to gledati drugi ministri, koliko će se od njih očekivati žrtvovanja i tko će imati koliko političke snage u tom odmjeravanju tek će se vidjeti kad svjetlo dana ugleda proračun. A i njegovi se rokovi opasno približavaju, vremena je sve manje. Sve to skupa bit će jedan veliki test za ministra Marića, tim više što se već govori o smanjenju PDV-a za dodatni postotni poen u drugoj polovici mandata.

Most se pak u svojem predizbornom programu zalagao za postojeće oporezivanje potrošnje, odnosno za stopu PDV-a od 25 posto, kakva je i sad. Most je za porezno rasterećenje rada, smanjenje stope poreza na dohodak, povećanje osobnog odbitka, manje oporezivanje nagrađivanja rada i kapitala te za smanjenje stope poreza na dobit, ali PDV se ne bi trebao mijenjati – stoji u izbornom programu Mosta. A takvo stajalište Mostovi ekonomski stratezi imaju i dalje i bit će ih vrlo teško uvjeriti u suprotno.

Teško će ih Marić uvjeriti da će se smanjenje PDV-a pretočiti u proporcionalno smanjenje cijena potrošačkih dobara, odnosno rast potrošnje i životnog standarda. Rast dobiti potaknut smanjenjem PDV-a za trgovce može značiti više investicija, proizvodnje i zaposlenosti, ali učinci su krajnje neizvjesni. Teško ili nikako će to utjecati na kreditni rejting ili konkurentnost Hrvatske.

Od smanjenja PDV-a najviše bi mogli profitirati, ako ćemo iskreno, trgovci ili njihovi dobavljači. Cijene se sasvim sigurno neće sniziti, kao što se nisu snizile u ugostiteljstvu kad se stopa PDV-a na te usluge smanjila s 25 na 13 posto, pa se tako ne očekuje ni opće pojeftinjenje koje bi bilo podstrek za veću potrošnju građana s debljom lisnicom.

Mjere koje poduzetnici i poslodavci od ove vlade najviše očekuju su porezna rasterećenja koja će rezultirati rastom ekonomske aktivnosti, novim radnim mjestima, zapošljavanjem i općenito – rastom životnog standarda. A u tu sferu moglo bi se ‘provući’ smanjenje stope poreza na dobit s postojećih 20 na 17 posto, što je Mostova ideja, a HDZ-ov je prijedlog bio smanjiti stopu na 18 posto. HDZ ide i korak dalje pa predlaže da poljoprivrednici, obrtnici, mikro, mali i srednji poduzetnici, odnosno oni čiji prihod na godišnjoj razini ne prelazi tri milijuna kuna, plaćaju porez na dobit prema stopi od 12 posto.

Ovih se dana spominje i smanjenje stope PDV-a na re-promaterijal za poljoprivrednu proizvodnju (sjeme, gnojivo i stočna hrana). Taj bi potez mogao podići konkurentnost hrvatskog sela i poljoprivrednika, a sigurno će utjecati na njihovu likvidnost. Upravo je Lider pisao o tome kao o instrumentu koji na proizvođače, posebno male OPG-ove koji nisu u sustavu PDV-a, djeluje blagotvornije od smanjenja generalne stope PDV-a, koja ima veći efekt na trgovce i eventualno potrošače nego na proizvodnju gospodarstva.

No sve ostale mjere su, više-manje, populističke. Pa je Marić tako najavio da se radi na snižavanju troškova kućanstvima, posebice najugroženijim građanima – snižena stopa PDV-a uvest će se na neke komunalne usluge, ponajprije na isporuku električne energije, ali i na neke druge. Planiraju se i niže stope PDV-a na dječju hranu i pogrebne usluge. Mogli bi u konačnici profitirati i profesionalci koji rade na autorske ugovore, jer se planira manje porezno opterećenje honorara, što je za novinarsku struku dobra vijest.

Kopljba bi se još mogla lomiti i oko poreza na nekretnine. Ideja HDZ-a jest da se zamijeni komunalnu naknadu porezom na nekretnine, jer smatra da se, što se tiče poreznog opterećenja, ništa neće promijeniti. No Most nije planirao uvođenje tog poreza sve do 2020. Sada je načelno za, ako će se prihodi od tog poreza preliti u jedinice lokalne samouprave. No taj se porez planira tek 2018. godine, prije toga županije, gradovi i općine trebaju preživjeti kritičnu 2017. godinu.

Porezna reforma ide i u to nema sumnje. Ona će biti i prvi veliki projekt vlade Andreja Plenkovića, ali i prvi test, kako za ministra financija Zdravko Marića, tako i za koaličijske partnere. No posebno je zabrinjavajuća činjenica da u javnosti još nitko nije progovorio o reperkusijama obećanih poreznih rasterećenja za cjelokupni proračun, deficit i državne rashode, kao ni o učincima na zaposlenost, investicije i ostale makroekonomske agregate. A ako se reforma pripremala mjesecima, te bi odgovore Marić trebao izvući iz rukava.

U prenapregnutim rokovima, Marićev paket treba proći kratko, ali vjerojatno žestoko rešetanje stručne javnosti i oporbe. Zasad se malo zna o rasterećenju gospodarstva. Šira javnost poreznu će reformu percipirati u smanjenju stope poreza na dohodak, što će podići plaće (većina je ugovorena u brutu) i potaknuti potrošnju (ali s njom i uvoz), a neće biti veliko olakšanje za troškove poslovanja. No Marić će i protiv eventualnih prigovora iz poslovne zajednice imati jak adut – svi kritičari reforme postat će protivnici paketa kojim se želi ‘smanjiti porez i povećati plaću’. Tu treba biti itekako oprezan. Teška je stigma biti popularan ministar financija. Takve je u prošlosti bilo lako žrtvovati. Pogotovo dogodi li se koaličijski sukob. Onda je politički najjednostavnije riješiti se ministra koji čak nema ni stranačku iskaznicu.