Opravdanost pripajanja već je vidljiva u svim dijelovima našeg poslovanja, u financijskim pokazateljima iskazanim u ostvarenoj dobiti, u kvaliteti naših usluga i organizaciji poslovanja, koje su preduvjet tržišnog opstanka. Cilj zdravstvene zaštite nije ostvarivanje dobiti, no takvo razmišljanje prevladava samo u ljekarnama u vlasništvu županija i gradova. Upravo na toj postavci nastaju i kancerogeno se razvijaju najveći problemi u ljekarničkoj mreži Republike Hrvatske. Kao ekonomist svjestan sam da nema razvoja bez profita, ali jednako tako bolno je promatrati neravnopravnu i nelojalnu utakmicu između među ljekarni u vlasništvu županija i gradova te ljekarni u vlasništvu veledrogerija i privatnika.
U neodoljivoj težnji za profitom ljekarni u vlasništvu veledrogerija i privatnika koje iskazuju interes samo za kupnju i otvaranje ljekarni na područjima na kojima im je dobit zajamčena. Istina, to je legitimno, ali tako otvaranjem ljekarni u malim općinama, u kojima je gubitak u poslovanju neizbježan, prepušteno županijskim ljekarničkim ustanovama koje, poštujući to, opstaju svoje poslovanje i teško prate nemilosrdnu tržišnu utakmicu. Unatoč tome što se nijednom kumom ne financiramo iz državnog pročelja, želim istaknuti da nam tijela resornog ministarstva potpuno neutemeljeno određuju kada ćemo i koliko ljudi zaposlit te visinu plaće za svakog od njih. Na osnovi tog apsurdna, koji mi još nitko od mjerodavnih nije uspio objasniti i opravdati, u izrazito smo nepovoljnom položaju u odnosu na privatni sektor. Posljedica je toga da nas sve češće napušta najkvalitetniji kadar jer mu konkurencija može ponuditi veću plaću. Zamislite hrvatsku posebnost da županija kao stopostotna vlasnica i osnivačica ljekarničke ustanove ne može odrediti visinu plaće i broj potrebnih zaposlenika! Tako je netko privatnicima omogućio stjecanje ekstraprofiti. Stoga i ovim putem molim Ministarstvo zdravstva da nam omogući ravnopravan položaj na tržištu, koji nam je zakonom zajamčen.
Ne mogu ne iskazati svoj vrijednosni sud o Ljekarničkoj komori. Što očekivati od institucije na čijem je čelu osoba koja je očito zalutala na taj položaj i vrti se u kružnom toku, ne znajući u koju ulicu izići i odvesti krovnu farmaceutsku organizaciju u pravome, modernom europskom smjeru? Nesretan sam zbog toga jer smo od solidna magistra za recepturom na čelu Komore dobili inertnu i nesposobnu osobu u čijem su se mandatu nagomilali neriješeni problemi koji nas tište, a zasnovani su na lošoj suradnji s Ministarstvom zdravstva, zastarjelim pravilnicima i uredbama koje štete razvoju ljekarništva.
Dakako da se ne radujem toj pojav. Zakonska regulativa veledrogerijama dopušta kupovanje ljekarni iako u većini snažno razvijenih europskih zemalja to nije moguće. Od četiri najveće veledrogerije, tri vode nesmiljenu borbu za kupnju posrulih ljekarni i tako se koncentrira velik kapital, a samim time i snažan utjecaj na tržištu ljekarništva. Kako da se ionako financijski krhke ljekarne odupru veledrogerijama, od kojih svaka raspolože s oko dvije milijarde kuna ukupnog prihoda? Ipak, moram priznati da se uprave spomenutih veledrogerija za sada ponašaju korektno prema ustanovama, ponajprije zato što su im i važni kupci, ali to ne mora potrajati. Moguć je i obrat, a onda povratka nema. Novi ministar, kako bi ojačao konkurentnost županijskih i gradskih ljekarni, mora omogućiti javno-privatno partnerstvo i dotok svježega kapitala u ljekarne, a da dobiveni novac županije i gradovi ulože u dodatni razvoj primarne zdravstvene zaštite.
