Hrvatsko tržište biomase još se nije potpuno formiralo: interesa za nabavu toga dragocjenog materijala ima napretek, ali različita su mišljenja nedostaje li hrvatskoj te sirovine za proizvodnju energije. Fini su, međutim, prepoznali njezin potencijal. Traže partnera među malim i srednjim tvrtkama kojima bi prodavali svoja tehnološka rješenja.
Milijuna eura investirao je HEP u gradnju dviju kogeneracijskih bioelektrana toplana na šumsku biomasu u Osijeku i Sisku. Pogona unaprijed je potpisalo ugovore o otkupu struje iako još ne proizvode električnu energiju od biomase jer su u fazi gradnje.
Osijeku i Sisku dovršena je gradnja dviju kogeneracijskih bioelektrana toplana na šumsku biomasu u čiju je gradnju HEP uložio 35 milijuna eura. Prve su to elektrane te vrste u HEP grupi, a sagradili su ih inženjeri Đure Daković i nizozemske tvrtke HoSt B. V. Pogoni elektrana, inače financiranih kreditom njemačke banke KfW, u pokusni će rad početkom iduće godine.
Proizvedena električna energija isporučivat će se u elektroenergetski sustav i osigurat će se pouzdan izvori tehnološke pare za industrijske proizvođače u Osijeku. Istodobno će se omogućiti smanjenje gubitaka u sisačkome toplinarskom sustavu – kažu u HEP-u.
Elektrana u Sisku ima kapacitet za proizvodnju od 19.300 MWh električne energije i 63.900 MWh toplinske, a osječka će na godinu proizvoditi 18.300 MWh električne energije i 65.800 MWh toplinske. Obje će se za rad koristiti šumskom biomasom čiju je nabavu HEP osigurao potpisivanjem dugogodišnjih ugovora s Hrvatskim šumama (HŠ). I nije jedini. Potražnja za sječkom tolika je da u HŠ-u kažu da je nema dovoljno za sve. Naime, pedesetak tvrtki zatražilo je više od 940 tisuća tona sječke.
Ukupne su količine proizvedenoga prostornog drva u posljednjih pet godina oko 2,5 milijuna prostornih metara. Od te količine treba osigurati sirovine za kupce koji proizvode drvene ploče, drvena čađa, pelete, drveni ugljen, brikete te kratko rezano i cijepano ogrjevno drvo. Uz to treba zadovoljiti potrebe lokalnog stanovništva za tradicionalnim ogrjevnim drvom za loženje i potrebe za biomasom za proizvodnju toplinske ili električne energije. Dva i pol milijuna prostornih metara nije dovoljno za sve instalirane kapacitete u Hrvatskoj – kaže Ana Juričić Musa, glasnogovornica Hrvatskih šuma.
Sirovine za održivu upotrebu u kogeneracijama na biomasu ne manjka, demantiraju HŠ-ovu glasnogovornicu stručnjaci. Tvrde kako se, kad je u pitanju prikupljanje i pretvorba drva pogodnoga za sječku, državnim šumama ne gospodari učinkovito.
Nije točno da nemaju dovoljno energijskog drva. Točno je da nema volje u Hrvatskim šumama da se nakon sječe i uspostave šumskog reda organizira prikupljanje te vrste drva – kaže Josip Dundović, predsjednik Hrvatske udruge za biomasu.
Osim toga, uzmu li se u obzir i privatne šume, biomasa iz redovitih infrastrukturnih radova te za tu svrhu uzgojena biomasa, sasvim sigurno, sirovine ima dovoljno.
Dundović dodaje da šteta koju šuma trpi zbog prirodnih čimbenika, poput mraza ili snijega obilnih zima, pa i potkornjakom uništenih šuma Gorskoga kotara, može biti pretvorena u ekonomski korist. Kad je o tome riječ, s pravom postavlja pitanje zašto Uprava Hrvatskih šuma ne kontrolira te.
Među prvim koji su se upustili u posao s biomasom tvrtka je Lika Energo Eko sa sjedištem u Udbini. Osnovana je 2009. i ima status povlaštenog proizvođača električne energije. Godinama ju je uspješno vodio Željko Lovrak, a prošle ga je godine na mjestu direktora zamijenio Davor Zec. Posljednje dvije godine ta mala tvrtka koja zapošljava petero ljudi posluje s dobiti. Lani je uprihodila 900 tisuća kuna, a 2016. će također zaključiti u plusu.