Tj Edan u Brojkamа

Jedan od veselijih spinova u danima predstavljanja obrisa poreznih promjena jest porez na pse. Ništa čudno kad financeministar Zdravko Marić promjene i dalje predstavlja na kapaljku. Iznenađuje čak i koalicijeske partnere. Iako Most ‘u načelu’ prihvaća Marićevu reformu, pravi odgovor i ‘sitne zamjerke’ do srijede još nije formulirao. No kako uopće vrednovati reformu koja je zasad samo najavljen, a nismo vidjeli nijedan od 15-16 zakona koji će se mijenjati. Zato su suzdržani i političari i poduzetnici. I zato je kao ozbiljna tema inaugurirana urednička zafrkancija i provokacija s porezom na pse od sto eura na godinu, koja je dobila više medijskog prostora od prijedloga da se poveća minimalac i tako odmah uništi nekoliko proizvodnih grana, prije svega tek oporavljeni tekstilci i obućari.

Pa, dok zakonski prijedlozi još nisu objavljeni (ni stručnoj ni široj javnosti, a ni koalicijeskom partneru), evo nekoliko ideja iz arhive poreznih ludosti. U američkoj državi Marylandu oporezuje se puštanje vode u WC-u – 30 dolara na godinu. Petar Veliki bio je ateist pa je svoju carsku blagajnu punio porezom na dušu. Ni to mu nije bilo dovoljno pa je uveo i poreze na dimnjake, podrume, brade, čizme, šešire… U Arkansasu se pak plaća porez na tetovažu od šest posto. Englezi su 1795. uveli porez na puder za perike koje su tada bile u modi, ali zato su i izišle iz mode pa je porez ukinut 1820. Stoljeće prije Britanci su plaćali porez prema broju prozora. Posljedice se još i danas vide u zazidanim prozorima. U Tennesseju su dileri plaćali porez – 3,5 dolara na marihuanu, 50 dolara na kokain i 200 dolara na metamfetamin i crack. Država je tako od 2005. do 2009. inkasirala šest milijuna dolara. Neron je u Rimu uveo porez na urin koji se prikupljao po javnim kupalištima, a upotrebljavali su ga kožari zbog visoke koncentracije amonijaka.

No genijalne porezne ideje nisu se baš uvijek prihvaćale. U Rumunjskoj je vladajuća stranka pokušala progurati oporezivanje zarade od vještičarenja i proricanja sudbine. Prijedlog nije prošao jer su senatori strahovali od odmazde, odnosno bacanja prokletstva. Urok saborskim zastupnicima sad vjerojatno smišljaju hrvatski hotelijeri i ugostitelji, ogorčeni povratkom PDV-a s 13 na 25 posto.

Uhićenjem Mateja Kalanja riječka policija dokazala je kako je Hrvatska ‘postala svijet’. Kalanj, naime, stoji iza piratskog portala Filmovita, koji se reklamira i na Facebooku. Domaći distributor tvrdi da je oštećen za 3,9 milijuna kuna. Filmovita je u tri godine emitirala 1251 film i ima više od 165.000 fana na Facebooku. Cijeli posao vođen je preko tude IP adrese jer je 30-godišnji Riječanin kralj susjedini internetsku vezu. Zaradu od oglašavanja pak polagao je na račun djevojke, koja je prijavljena za pranje novca, ali puštena je da se brani sa slobode. Holivudska mašinerija s lokalnim podružnicama koristi sve zakonske mogućnosti da spriječi besplatno gledanje svojih medijskih sadržaja, ali pirati su svakako disruptori, poput Ubera, koji će vrlo brzo promijeniti i logiku poslovanja najvećih filmskih kompanija. Disruptor je od oglašavanja na Googleu za radio 600 tisuća kuna. Možda će domaći distributor u budućnosti tako zaradivati, bez troškova kinodvorana i legalno.

Upravo je navršena godina dana od puštanja u promet najskuplje ceste u Hrvatskoj. Svaki kilometar dionice od nepunih 11 kilometara kroz turopoljsku ravnicu, bez ijednog mosta ili tunela od Jakuševca do Velike Gorice, stajao je astronomskih 20 milijuna eura. Inače, cijela Dalmatina građena je za četiri milijuna eura po kilometru. HAC-ov ugovor iz 2006., za Sanader-Kalmetine ere, poslije je ocijenjen lošim, ali procijenjeno je da bi raskidanje donijelo još veću štetu. Devetogodišnju gradnju turopoljske ceste novinari su nazvali posljednjim kosturom iz Sanaderova ormara.