Američki cvrčak U Istri i Zagorju krče se deseci hektara vinograda zbog neizlječive zlatne žutice

U Istri i Zagorju krče se deseci hektara vinograda zbog neizlječive zlatne žutice. Lani je zbog opasnog nametnika već iskrčeno 40 hektara vinograda, uglavnom u Istri. Krčenje, jedini djelotvoran lijek, i ove se godine nastavlja na više od 15 hektara i u drugim dijelovima Hrvatske. Pitanje je samo kad će se cvrčak proširiti i kolikim intenzitetom udariti po vinovoj lozi Slavonije i Dalmacije.

Najmanje 15 hektara vinograda u Hrvatskoj ove će godine biti iskrčeno zbog zlatne žutice, bolesti koju prenosi američki cvrčak. Tako kažu u Ministarstvu poljoprivrede, no naši sugovornici ne isključuju ni mnogo više, pogotovo zbog toga što je lani iskrčeno, također prema podatku Ministarstva poljoprivrede, 40 hektara vinograda, uglavnom u Istri. Iako su mjerodavne institucije napravile neke korake, dojam je da ne čine dovoljno kako bi se ta poštast, koja bi uskoro mogla zahvatiti i Slavoniju i Dalmaciju, stavila pod kontrolu.

Istra je najteže pogođena hrvatska regija premda se crvena lampica već pali i u sjevernom dijelu Hrvatske, u Međimurju i oko Varaždina, pogotovo u Hrvatskom zagorju, a primijećena je i u Karlovačkoj, Zagrebačkoj te čak u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

Ako bismo ugrubo procjenjivali štetu koja je lani napravljena krčenjem 40 hektara vinograda, mogli bismo reći da je uništeno 400 tona grožđa vrijednog otprilike 2,5 milijuna kuna (u samo jednoj berbi).

Jedan od najviše pogođenih bio je Luciano Visintin iz Brtonigle pokraj Buja, vlasnik vinarije Veralda koji je lani, kaže, iskrčio 9,5 hektara vinograda. Inače, njegova je vinarija ove godine dobila četiri nagrade na uglednome godišnjem ocjenjivanju najboljih svjetskih vina Decanter u Londonu. Visintin se žali na Savjetodavnu službu koja je, po njemu, loše reagirala.

– Slala nam je kojekakve koktele za liječenje trsova, nije imala pojma o čemu je riječ. Tek su u Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču to shvatili, zato moram pohvaliti znanstvenika Marijana Bubolu koji se istinski potrudio da nam objasni o kakvoj je bolesti riječ i kako reagirati na nju – kaže Visintin.

Stručnjak za vinogradarstvo Bubola kaže da je situacija sada koliko-toliko lakša jer su ljudi shvatili koja je bolest posrijedi, no problem je u tome što su to shvatili vinogradari na područjima koja je prijenosnik zlatne žutice američki cvrčak već pohodio. Pitanje je vremena, kaže Bubola, kad će doći do ostalih dijelova zemlje, a čini se da vinogradari kod kojih nije zabilježena ta bolest razmišljaju da su Istra i sjeverna Hrvatska daleko. Tako su razmišljali i Istrani, Zagorci, Međimurci i Podravci te dočekali američkog cvrčka rašireni ruku, a kako kaže Milorad Šubić iz Savjetodavne službe za poljoprivredu Međimurske županije, taj kukac na godinu prelazi i do 20 kilometara i već se razmnožio, pa je svakako nužan oprez.

Iako se vjeruje da je u Italiju došao prije desetak godina, a odande u Sloveniju i Hrvatsku, Šubić kaže da to nije točno jer su prvi znaci tog prijenosnika uočeni u Međimurju, dakle podalje od Italije, još prije 15 godina.

– Američki cvrčak bio je u samo u tri zemlje, Francuskoj, Španjolskoj i Italiji, a onda je 90-ih godina s otvorenjem granica u sadnome materijalu došao u Sloveniju i Hrvatsku te istočnu Europu. Prvi je put zabilježen u Istri još 1997., no nitko nije svraćao pozornost na to. Mi smo pak od prvog trenutka kad se pojavio u Međimurju upotrebljavali insekticide i zato je kod nas danas malo zlatne žutice. Drugi su htjeli proizvoditi ekogrožđe pa sad nemaju ništa – kaže pomalo revoltirano Šubić. Dakle, američki cvrčak u Hrvatskoj je mnogo dulje nego što se misli, odnosno već dvadesetak godina, samo što je posljednjih godinu i pol taj problem buknuo.

Šubić, ali i David Štampar, predsjednik međimurskog društva vinogradara i vinara Hortus Croatica, kažu da ipak imaju problem koji im stvaraju u Hrvatskom zagorju, u kojem vinogradari nisu poduzeli slične mjere, a ondje su čak iskrčeni cijeli vinogradi. Doduše, riječ je o malim vinogradima, ni približno velikima poput onih u Istri, ali kako kaže već spomenuti Bubola, opasnost postoji i za one vinograde koji su već tretirani zaštitnim sredstvima jer ih je nemoguće potpuno izolirati. Dobro je jedino to što je u zaštićenim vinogradima šteta ipak manja.

Edo Orsag, vlasnik vinograda u zagorskom Zlataru i predsjednik udruge vinara i vinogradara Pajdaš, kaže da je ove godine morao povaditi petsto trsova u svom vinogradu. Potvrđuje da je Hrvatsko zagorje jedno od najkritičnijih područja poslije Istre u posljednje dvije godine i boji se da bi moglo biti i gore. Zagorski su vinogradi primjer koji pokazuje da se američkom cvrčku ostavlja dovoljno prostora za širenje, no kako kažu u Istri, nisu samo problem oni koji održavaju svoje vinograde.

• Problem su i zapušteni vinogradi, pogotovo oni kod kojih nije riješeno vlasništvo, zbog čega se nitko ne brine za njih. Osim toga, najčešće je vrlo teško starijim ljudima objasniti koliko je važno koristiti se insekticidima, da i ne govorim o tome da trebaju izvaditi oboljele trsove. Za to ne žele ni čuti. Najveći je problem s državom jer su vinogradi tvrtki u državnom vlasništvu zapušteni, a država, iako je svjesna da je zlatna žutica tu, ne rješava taj problem – objašnjava vinar Danijel Kraljević, vlasnik vinarije Cuj iz Farnažina pokraj Umaga.

Misli na vinograde PIK-a Umag u državnom vlasništvu, ali i na one u Poreču koje je država u posljednjih nekoliko godina prodavala na javnim natječajima, no svi su propali. Kraljević smatra da bi se netko od mjerodavnih trebao pobrinuti za te vinograde, iznajmiti ih nekomu ili prodati jer su moguće stanište američkog cvrčka.

Kraljević je također pretrpio štetu. Kaže da mu je zlatna žutica uništila 2500 hektara vinograde, odnosno deset tisuća loza; izgubio je 25 tona grožđa, odnosno otprilike 150 tisuća kuna. Priznaje da nije proveo preventivne mjere kao ni mnogi vinogradari, no sad je izvukao pouku da to ne ponavlja na drugom vinogradu. Ipak, nije cijela Istra zaražena zlatnom žuticom. Primjerice, Kraljevićev kum Bruno Trapan, koji ima 12 hektara vinograda u Šišanu pokraj Pule, kaže da na jugu Istre za sada nema te bolesti, što ne znači da je neće biti, zbog čega je proveo mjere opreza.

Predsjednik udruge vinara i vinogradara Vinistra Nikola Benvenuti potvrđuje da su vinari i vinogradari u tom dijelu zemlje vrlo ozbiljno shvatili situaciju i apelira na sve u Hrvatskoj, ali i na zemlje u okružju, da se što je prije provedu preventivne mjere. Benvenuti to ne spominje bez razloga. Naime, većina sugovornika navela nam je primjer iskustva francuskih vinogradara sredinom 19. stoljeća. Filoksera ili trsova uš, kako se zove kod nas (a zlatna žutica mnogo je gora nje, upozorava Šubić), vinograde je poharala toliko žestoko da je, kažu, zabilježeno dvije tisuće samoubojstava vinogradara. Naravno, takva se tragedija neće dogoditi, ali poruka je francuske priče da bi oni koji žive od vinograde trebali znati da im prijeti velika opasnost.

Neki će se sjetiti i peronospore koja je potkraj 19. stoljeća poharala vinograde u Dalmaciji te bila okidač za odlazak u masovnu pečalbu na američki kontinent.

Iako se može čuti kako vinu ne prijeti opasnost od američkog cvrčka, naš poznati enolog Franjo Francem upozorava da to nije tako i kaže da se od grožđa sa zaraženih trsova može proizvesti vino slabije kvalitete, ali koje ipak nije opasno za ljudsko zdravlje.

Iako je ta bolest u Europi od 1958., još nije istražena, lijeka joj nema, zato zaražene trsove odmah treba isčupati s korijenom i zapaliti. Upravo zato što nije dovoljno istražena, kao malokad naslušali smo se raznih teorija, primjerice da se sumnja da je ne prenosi samo američki cvrčak, da je dovoljno trsove nasjeći do korijena i pustiti mladice (to stručnjaci ipak ne preporučuju), da sadnji materijal unatoč jamstvu proizvođača ipak nije siguran, nego postoji opasnost da je već zaražen…

Iako su u Ministarstvu poljoprivrede napravili korake 2013. izdavši naredbu kako se trebaju tretirati zaraženi vinogradi (primjerice, ako je 20 posto vinograda zaraženo, cijeli se mora posjeći), nisu uveli obvezu vinogradara da provedu preventivne mjere. Možda bi za početak trebalo razmisliti o tome, ali i još aktivnije obrazovati vinogradare u cijeloj zemlji.