Vino je jedan od onih proizvoda u kojima smo među prvima u svijetu. Čak smo na visokom šestom mjestu prema potrošnji vina, pa ga prosječni Hrvat popije 42,6 litara na godinu. I u proizvodnji vina imamo se čime pohvaliti. Brojka od čak 40.000 registriranih proizvođača vina prilično je impresivna i sugerira da barem u tom segmentu iskorištavamo sve blagodati klime, konfiguracije tla i različitih sorti koje se uzgajaju. Istra se zadnjih dvadesetak godina istaknula kao svojevrsna predvodnica u kvaliteti, brendiranju i izvozu vina, iako su Dalmacija, pa i kontinentalna vinogorja nekada bili sinonim za vino. U središnjoj, a osobito zapadnoj Istri više nema sela bez barem jednog vinara.
Koliko oni, koji su jako poznati, cijenjeni i inovativni, mogu konkurirati velikim proizvođačima i stranim vinima koja sve više ulaze na hrvatsko tržište i zastupljena su u ugostiteljstvu, lokalima, restoranima i hotelima? Svojim cijenama ruše domaće proizvođače, ali pojedini ugledni hoteli predvodnici su kvalitete i zadovoljavaju vanja osjetljivog nepca svojih gostiju, kažu iz Katunara, smještenog u Brtonigli u zapadnoj Istri. Domaći vinari, osim velikih domaćih proizvođača poput Agrolagune, Belja, Iločkih podruma, Kutjeva, ne mogu konkurirati u velikim hotelskim kućama uvoznim vinima cijenom, ali mogu kvalitetom. Hotelske kuće koje drže do kvalitete, ali nažalost nije ih mnogo, potiču potrošnju vina domaćih etabliranih vinara. Gosti koji cijene vina zadovoljniji su takvim izborom i pristupom i tako se bolje predstavlja destinacija. Tome treba dodati da se odlično vežu i lokalni prehrambeni proizvodi. No zbog ‘all inclusive’ ponude potiče se potrošnja jeftinijih uvoznih vina.
U svijetu danas postoji više od 10.000 raznih sorti vinove loze, ali na 50 posto ukupnih površina vinograda zastupljeno je svega 15 sorti. Najzastupljenije globalne sorte su cabernet sauvignon i merlot, koje se uzgajaju na više od pola milijuna hektara u svijetu. U Hrvatskoj imamo 130 autohtonih sorti, ali se njih svega 37 ozbiljno uzgaja i na njih otpada 37 posto vinograda. Njihov raspon se kreće od 0,7 hektara sorte lasina do 1685 hektara vinograda sorte plavac mali. U Hrvatskoj je najviše zastupljena graševina, koja se uzgaja na 22 posto ukupnih vinogradarskih površina. Hrvatska ne može konkurirati količinama velikim igračima poput Italije, Španjolske, Francuske i prekooceanskih vinara i mora se koncentrirati na kvalitetu.
Objašnjava da se s tim problemom susreće i njihova vinarija, u kojoj proizvode i pjenušće metodom charmat (vrenje u tanku) i bore se s jeftinim uvozom pjenušaca upitne kvalitete. U segmentu restorana bolja je situacija jer gosti vole probati lokalna autohtona vina prema preporuci sommeliera i u tom je dijelu zadovoljan restoranima i vlasnicima, kojima pokušavaju biti potpora koliko im dozvole prilike. Od istarskih vina tradicionalno je najtraženija malvazija istarska i najviše se pije bijelo vino. Tu činjenicu o dobroj prodaji bijelog vina u Hrvatskoj potkrepljuje i podatak da čak 75 posto domaće proizvodnje odlazi na bijela vina. No svakako treba dodati da ipak, kada se gleda ukupna potrošnja vina po stanovniku, vidi se da od Slavonije do Dalmacije bijelo i crno vino potrošači jednako konzumiraju. Razlog je što se iz Makedonije i s Kosova najviše uvozi upravo povoljno crno vino. Ispitanje pjenušaca kod nas je tek zadnjih godina postalo trend i u tome smo ispod europskog prosjeka, ali očito smo u velikom zamahu jer se proizvodnja udeseterostručila u posljednje vrijeme. Danas vinari, osobito istarski, uglavnom proizvode i pjenušac.
S tim se slaže i vinar Ivica Matošević, koji ističe da restoranska scena traži tipična hrvatska vina, a pretpostavlja da će naglasak na autohtonosti, kvaliteti u godinama koje slijede biti i veći. Globalna stilistika koju danas vidimo u eleganciji o pitkosti sve više je na cijeni, a mi smo baš u tom segmentu jako dobri – kaže Matošević.
