Tko vlada svijetom

Proničljivo i temeljito razlažući aktualnu situaciju u svijetu, Noam Chomsky tvrdi da Sjedinjene Američke Države zbog politike koja na prvo mjesto stavljaju vojsku i neograničenu predanost održavanju carstva koje obuhvaća gotovo cijeli svijet istodobno izlažu sebe i druge mogućoj katastrofi. Oslanjajući se na širok raspon primjera, od širenja programa ubijanja bespilotnim letjelicama do opasnosti od nuklearnog rata te kriznih žarišta kao što su Sirija, Irak, Iran, Afganistan, Izrael i Palestina, autor nudi neočekivane i nijansirane spoznaje o funkcioniranju imperijalne moći na ovom sve kaotičnijem planetu. Pritom izvršno oslikava anatomiju metoda kojima se američka elita sve više oslobađa svih demokratskih ograničenja.

Knjiga istražuje kako i zašto neke postupke kažnjavamo, a druge ne, te koliko su kazne djelotvorne u predojgu počinitelja i zadovoljavanju pravde. Bavi se svim vrstama prijestupa, od sitnih prekršaja do serijskih i masovnih ubojstava, seksualnih zločina i suvremenog piratstva. Autor prati nastanak i razvoj zatvora posebno se usredotočujući na rehabilitacije, postupak koji javnost sve više podupire. Temeljito su opisane kazne koje određuju zakonodavci diljem svijeta, a posebno mjesto u knjizi ima smrtna kazna. Knjiga nudi fascinantan uvid u kriminal i njegove posljedice u globalnim razmjerima, a napisao ju je stručnjak za zločine i kažnjavanje te poznavatelj povijesti kulture, antropologije, arheologije.

Ni ovog puta Pavličić nije razočarao. Njegov novi roman o postarijem filologu s literarnim sklonostima koji proučava povijest zagrebačke obitelji u kojoj su početkom 20. stoljeća bili sami meteoropati napeti je triler, ali i knjiga koja tjera na ozbiljno razmišljanje o nama samima i našem odnosu s prirodom. Glavni lik svojim proučavanjem otkriva da su meteoropati početkom dvadesetog stoljeća u Zagrebu bili kadri preoreći ne samo meteorološka zbivanja nego i povijesne mjene. Kad mu u posjet dođe mladić s kojim je u prijateljskom odnosu i kad prepozna da njegova djevojka boluje od sličnog poremećaja, ponovno će se zainteresirati za tu temu. Doznaće da se ona liječi u privatnoj klinici i krenut će za njom kako bi saznao više, no neće ni slutiti da će to biti put pun neizvjesnosti.

Filmsko djelo gotovo se uvijek može procijeniti prema prvim trideset minuta. Intuicija koja se prirodno javlja nakon tisuća filmova rijetko kad prevari iskusna gledatelja, loša gluma i nekompetentna režija odmah se prepoznaju. ‘Greben spašenih’ uistinu je endemska pojava. Prvi sat novog filma Mela Gibsona, nastaloga prema scenariju koji već godinama kruži Hollywoodom, istinita je priča o junaku Drugoga svjetskog rata koji zbog religijskih uvjerenja odbija nositi oružje, no u velikoj bitki pod svaku cijenu želi sudjelovati kao bolničar, pastoralna je melodrama kliseiziranih likova i plastične patetike na tragu Vrdoljakove ‘Duge mračne noći’. Međutim, u drugom satu Gibson pokazuje sav svoj raskošni redateljski dar. Krvavi pohod Amerikanaca na japansku utvrdu na grebenu dijabloški je spoj horora i frenetičnoga dokumentarističkog prikaza rata. Riječ je o najbolje režiranim akcijskim sekvencama ove godine koje, paradoksalno, pobijaju Godardovu tezu da ne postoje antiratni filmovi. Je li prvi sat filma dokaz da je Gibson autor ograničenih dramaturških mogućnosti, nosi li se teško s tuđim autorskim projektima ili je taj dio filma njegov kompromis s holivudskom mašinerijom, neka prosude vrijeme i njegovi sljedeći projekti.