Kako ste se pripremali za ulogu? Jeste li provodili vrijeme u nekoj redakciji?
- Nisam, a bude li druge sezone, svakako bih voljela prošetati hodnicima, baciti pogled na ured i radni stol urednika i osjetiti atmosferu nastajanja dnevnog lista. Popričati s novinarom ili urednikom bila bi za mene velika privilegija. Za ulogu sam se spremala tako da sam slagala kockicu po kockicu, čitajući između redaka osobine karaktera, postupaka, promašaja koje moj lik nosi. Promatrala sam ljude koji imaju određenu moć, njihovo držanje, govor tijela, kako ih nosi prostor, kojom brzinom prelaze preko krucijalnih trenutaka, kako uspješno i sa stajalištem lažu odnosno prikrivaju sebe, dijelom kako bi se zaštitili, a dijelom kako bi postigli ono što žele. Sve sam to već negdje vidjela, sve sam to već možda i sama prošla, a bilo je pitanje i rizika hoće li moj zamišljaj, kao autora tog lika, biti stvaran odnosno hoću li biti uvjerljiva.
Što mislite o ulozi koju glumite? Je li teško glumiti uloge poput Alenke Jović–Marinković?
- Uloga Alenke Jović–Marinković ima sasvim dovoljno materijala da se da naslutiti njezina ambicioznost, želja za uspjehom, poltronstvo, nespretnost, razočaranost. Uloga mi je zbila draga jer riječ je bila o materijalu koji me je inspirirao riječima: ‘Vozil! I ne zaustavljaj se!’
Slični li vam i po čemu? Volite li takve uloge?
- Slična mi je onoliko koliko sam sebi dopustila biti praktična, brza i ne gubiti prilike iz vida. Sve sam to ja i nju sam prilagodila sebi. Pokušala sam je razumjeti i obraniti. Naravno, ne živim Alenkou, samo sam sebe malo posudila njoj.
Kako vam se sviđa novinarski život? Je li zamršeniji od glumačkog?
- Zadaća glumca je da iluzijom i svjesnom laži glumačke igre kreira istinu na sceni ili pred kamerom. Zadaća novinara je da brani pravo na objektivan komentar. Istina je tu i dostupna je, a koliko će objektivno biti prenesena, ovisi o odgovornosti i profesionalnoj etici. Svako je prepušten sam sebi, svom znanju i snalažljivosti. Teško je generalizirati, profesija sama za sebe ne znači ništa, stvarnom je čine ljudi koji se njom bave. I među glumcima i među novinarima ima onih koji taj posao obavljaju profesionalno i odgovorno, kao i onih koji se time nikako ne mogu pohvaliti.
Što mislite inače o svim tim zakulisnim igricama, nadmetanjima i nametanju utjecaja? Koliko je to u ljudskoj prirodi?