Trebalo je proći gotovo tri stoljeća od trenutka kada je kakao s Kolumbom stigao u Europu do prve mliječne čokolade. Europa je do tada već bila zaražena čokoladom, a tada je krenula slatka epidemija. Majama i Astecima zrna te biljke bila su sredstvo plaćanja, njezin napitak pili su samo odabrani: svećenici, velikodostojnici i vojnici. Iz raja ju je na zemlju na zraci jutarnje zvijezde donio astečki bog Quetzalcoatl i ona je stoga hrana bogova: Theobroma cacao. Mahuna neugledne biljke kakaovca osvojila je cijeli svijet pod imenom koje su joj dali Asteci, a možda prije njih i Olmeci. Naime, prema jednom uvjerenju riječ čokolada nastala je od astečke riječi xocolatl, što znači gorka voda (xoco – gorko i atl – voda), a prema drugom dolazi od olmečke kakawe. Iako je danas najpoznatija kao neizbježan dodatak slasticama koji se jede i u obliku je pločica, Olmeci, Maje, Asteci i ostali narodi Srednje Amerike isključivo su je konzumirali kao napitak. Čokoladna smjesa uglavnom se posluživala vruća, ponekad hladna, a niži staleži smjeli su je umiješati u kukuruznu kašu samo ako se obilježavao neki važan događaj poput vjenčanja. Čistu čokoladu pili su jedino plemenitaši, a davala se i žrtvama prije nego su bile žrtvovane u astečkim obredima.
Stari srednjoamerički narodi čokoladnom gorkom napitku dodavali su vaniliju, kukuruz, med, čili i razno bilje kako bi poboljšali okus. Pio se nakon jela uz pušenje duhana, no ženama i djeci čokolada nije bila dopuštena. Navodno se za jedno zrno kakaa mogla dobiti jedna rajčica (isto potječe iz Latinske Amerike), za 100 rob, a za 200 zrna puran. Čak se kao sredstvo plaćanja koristilo do 19. stoljeća u nekim dijelovima Južne Amerike.
