-
Zadaća glumca je da iluzijom i svjesnom laži glumačke igre kreira istinu na sceni ili pred kamerom. Zadaća novinara je da brani pravo na objektivan komentar. Istina je tu i dostupna je, a koliko će objektivno biti prenesena, ovisi o odgovornosti i profesionalnoj etici. Svatko je prepušten sam sebi, svom znanju i snalažljivosti. Teško je generalizirati, profesija sama za sebe ne znači ništa, stvarnom je čine ljudi koji se njom bave. I među glumcima i među novinarima ima onih koji taj posao obavljaju profesionalno i odgovorno, kao i onih koji se time nikako ne mogu pohvaliti.
-
Ne bih rekla da je to u ljudskoj prirodi. Rekla bih da je to tu zato što su ljudi mahom izgubili kontakt s ljudskom prirodom, pa kao kompenzaciju onoga što im suštinski nedostaje da budu zadovoljni i namirenii mutiraju u mehanizme željne moći i superiornosti. Budući da tim sredstvima nikada ne može doći do mira jer ga nijedna ego moć ne može donijeti, ta gladna zvijer ide dalje i dalje i ne zaustavlja se.
-
Ne mislim da su dobri dosadni, samo nas možda manje provokiraju. Sve ‘neprihvatljivo’ što skrivamo sami od sebe, uživamo gledati kod drugih kao voajeri, s lakoćom osuđujemo druge, teme su za trač i vrlo često imamo lažan osjećaj da je s nama sve u redu. Nesvjesni toga da već sutra i mi možemo biti etiketi-rani kao ‘zločesti’.
Volim svoj posao
Volim svoj posao. Volim i sinkronizacije crtica i radiodrame i kazalište koje obuhvaća klasični repertoar, dječje kazalište, pantomimu, klaunove, eksperimentalno kazalište, dramske i komične serije, filmove kratke i duge, komedije i tragedije, ratne, političke, ljubavne, sve volim. I sve je svaki put različito. Osim što su to različiti mediji pa se i proces razlikuje, svaki projekt jedinstvenim čine ljudi s kojima surađujem i predložak na kojem radimo. Filmova se, nažalost, ne snima mnogo i ne stižu svi na red, ali ja sam, srećom, imala prilike za ta, meni predvina i dragocjena iskustva. U kazalištu radim mnogo više, zaposlena sam tamo i u stalnom sam, dugogodišnjem treningu, bez kojeg se teško mogu zamisliti.
Nemam ništa protiv sapunica, samo bih radije, ako mogu birati, izabrala neku drugu formu. Poštujem taj posao i sve kolege koji ga rade i smatram da je iznimno naporan i težak. Na sapunicama se radi prebrzo i površno, u dugim razdobljima, zbog produkcijskih uvjeta i potreba, a ja imam neki drugi ritam i teško bi mi bilo, praktično i organizacijski, biti na taj način.
