Legende o domesticiranju

Dok postoji život na Zemlji, traje i evolucija. Čovjek je trebao pripitomiti divljinu u sebi te se domesticirati i prilagoditi životu u globalnom selu. I on evoluira.

Udavna vremena ljudi su pripitomili svinje, ovce, konje, koze i krave. Pripitomljavanje krave i danas se slavi, i to borbom s bikovima čija je smrt omogućila domesticiranje te životinje, civilizacijski najcjenjenijeg izvora hrane, koja je poštovana i kao božanstvo, piše Donald Sharpes u kulturološkoj studiji ‘Sacred Bull, Holy Cow’. Simbioza čovjeka i pripitomljenih vrsta traje već tisućama godina. No sve češće nastaju neobični suživoti – ljudi dijele kuće s rukunima, jelenima, divljim svinjama, tigrovima i gmazovima.

– U jednoj jedinki ne mogu se ostvariti postupne promjene, a svojstva pitomosti, koja se pri domesticaciji razvijaju generacijama, ne mogu se ‘aktivirati’ treningom – rekla je dr. sc. Julija Erhardt, predavačica Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te nastavila: – Lakše je pripitomiti životinje koje nemaju previše specifičnu prehranu, mogu se reproducirati u zatočeništvu i rastu relativno brzo, a to najčešće znači da život u zatočeništvu ne doživljavaju pretjerano stresno jer su kod većine vrsta u uvjetima stresa reproduktivne funkcije inhibirane.

Također, izglednije je domesticirati životinje koje su prema prirodi miroljubive, nemaju tendenciju panike i bijega te podnose socijalnu hijerarhiju. Stoga bismo mogli reći da je domesticacija životinja dio procesa evolucije. Dekadentnima smatra trendove uzimanja divljih životinja za kućne ljubimce. Navodi nekoliko razloga za to: divlje životinje mogu prenositi razne bolesti, prevelik izlov ugrožava im preživljavanje, a kad mladunci odrastu, često se nemoguće o njima brinuti. Dakako, zbrinuti mladunče koje je ostalo bez majke nije dekadentno, smatra dr. sc. Erhardt.

– Držanje bilo kakvih životinja, domaćih ili divljih, nema nikakve veze s evolucijom, ali ima veze s društvom ili sociologijom – smatra Zoran Tadić, docent sa Zavoda za animalnu fiziologiju na PMF-u, koji je mišljenja da se dekadencija ne očituje u tome hoćemo li držati neku divlju životinju kao kućnog ljubimca ili ne.

Motivacija za odabir takvih kućnih ljubimaca može biti pozitivna i negativna: pozitivno je kada ih se dovede u dom kako bi se naučilo više o njima, za razliku od toga kada se to čini zato što je moderno, ocjenjuje profesor Tadić, koji godinama znanstveno proučava zmije iz svoje zbirke. Upravo stoga tvrdi da će se osobe koje su se u životu brinule o nekom gmazu bolje i pravilnije postaviti kada je riječ o njihovoj zaštiti u prirodi i nelegalnoj trgovini egzotičnim životinjama.

Važnu ulogu imaju i moderni zoo-loški vrtovi koji se, osim obrazovne funkcije, bave i znanstvenim istraživanjem ponašanja životinja i njihove zaštite u prirodi.