Tko hoće sve da zaradi, izgubit će sve

Zašto ste napisali ovu knjigu? – U trgovackoj vještini zatekoh nepodobnost, nered, raspuštenost i ispraznost. Zbog toga se ražalih i zaboli me činjenica što je ta vještina – toliko potrebna, zgodna i korisna – došla u ruke neukih i neotesanih ljudi, koji njome upravljaju bez načina i reda, bez pravila i pravilnih zloupotrebe, a učeni je ljudi zapostavljaju i zanemaruju, predajući je neznalica na milost i nemilost i neiskusnima da je izvrgnu smijehu. Stoga sam se više puta pripremao da o tome pišem i da u tome poučim, da pružim potrebna pravila iz te vještine i da uklonim iz nje zablude i zloupotrebe koje su je svele na nečasne šale, himbenost, nevjeru i vjerolomstvo. Nema tu stida, čednosti, ozbiljnosti ni ikakva osjećaja čovječnosti; dapače, sve je puno svakojakih opačina.

Kome ste namijenili knjigu? – Ovo činim ponajviše iz razloga što ne sumnjam da ću svojim pisanjem koristiti vama i mnogim drugima, a osobito onima koji kane steći imetak časno i ne griješeci protiv Boga i svoga bližnjega. Iako se trgovina naziva znanošću, vještinom ili disciplinom, otima se pravilnosti i zakonomjernosti svojom mnogolikošću i promjenjivosti, koje ima i mora imati, i prema promjenama koje se u njoj svakodnevno zbivaju. Uza sve to, ona ima u sebi neka naročita pravila, i opća i posebna. Njih trebaju dobro razumjeti oni koji, kao npr. mladići, kane postići hvaljeni plod trgovine, jer dobro kaže prvak filozofa u drugoj svesci svoga djela ‘O duši’: ‘Djela se djelatnih ljudi nalaze kao u zametku u srednju pramocu.’ Stoga su oni koji su otvrdnuli i ostajeli u loše vođenoj trgovini – tvrdoglavi, neukrotivi i nepopravljeni.

Što je za vas trgovina? – Govoreći o toj vještini, Ciceron je rekao: ‘Trgovci su snaga države’, a mislio je na dobre, vješte i učene trgovce. Zato je Aristotel i htio da trgovina bude jedan od glavnih i nužnih uresa države. Ako nije izopačena i pokvarena, ona je izvor o kojem ovise druge vještine.

Kad govorite o ‘trgovcima’, sa stajališta nas iz 21. stoljeća zapravo mislite i na poduzetnike općenito. Danas poduzetnici nisu baš na dobrom glasu. Kako je to bilo u vaše doba? – Trgovcu pripada dostojanstvo s obzirom na poštenje, dostojanstvo koje je toliko koliko je povjerenje drugih s njihove strane, jer trgovci vrlo vjerno čuvaju pologe i pošteno plaćaju dugove, kao što stalno opažamo. Općenito se kaže da se danas još trgovcima i vojnicima može vjerovati. Od drugih, pa i izvan staleža, trgovčeva je riječ cijenjena, tako da ni kraljevi ni knezovi ni jedna druga vrsta ljudi ne uživaju takvu vjeru i povjerenje kao dobar trgovac. Stoga se trgovčevim obećanjem možeš bez muke okoristiti, a kod drugih to ide teško, te ako se njime poslužiš, nastoje mnogo više oko svoje koristi. Jednostavan i jasan trgovčev ‘arbaran’ vrijedi i bez svjedoka, a gospoda i svi drugi ne uživaju vjeru bez notarske isprave i pojačane opreznosti. Stoga se trgovac u smislu navedenih razloga može dići svojim toliko istaknutim dostojanstvom.

Danas vas u Hrvatskoj najviše znaju po tome da ste prvi sustavno objasnili principe dvojnoga knjigovodstva. Zašto je važno uredno voditi poslovne knjige? – Upozoravam vas da se dobrim i urednim vođenjem knjigovodstva stječe sposobnost uspješno pregovarati, trgovati i zaraditi… inače će u njegovim trgovackim poslovima nastati pravi kaos i babilonska pomutnja, a od toga se čuvaj ako ti je draga čast i tvoje imanje.

U mnogim se tvrtkama danas dosta pozornosti posvećuje društveno odgovornom poslovanju. Kakvo je vaše stajalište o tome? – Trgovac mora biti široke ruke u pružanju pomoći siromasima i davati im milostinju iz svojih sredstava koliko se ona proširuje. Ako ne može ništa dati, mora barem samilosno uzdahnuti prema riječima Augustina: ‘Ne viđej nikada milostiva čovjeka umrijeti od zle smrti.’ Pamtiti da ima sedam djela tjelesnih milosrđa: nahranići gladna, napojiti žedna, odjenući gola, posjetiti bolna, otkupiti sužnja, primiti putnika i mrtva pokopati. Drugih su sedam duhovnih: poučiti neuka, savjetovati kolebljivca, ukrotiti grešnika, utješiti žalosna, oprostiti onome koji ti nagnosi uvrede, podnosit neugodne i moliti za sve. Općenito govoreći, duhovna su djela milosrđa bolja od tjelesnih. Jedino u slučaju da se dogodi da netko umire od gladi, mora ga se radije nahranići kruhom nego savjetovati i sl. Zaključujem samo da je milostinja koristan, jednostavan i najbolji lijek koji čovjeka dovodi do savršena pokajanja i u vezi s tim do popravljanja života, jer suza samilosti koja u početku kane iz ispravna srca sposobna je i te kako djelovati na čovjeka da popravi svoj život i dočeka dobar svršetak. Pazi, na drugačiji način moraš biti darežljiv prema onima koji su potrebni i sudbina ih progoni, nego prema onima koji žive dobro i žele da žive bolje. Bolje je činiti dobro dobrima nego bogatima jer bogati ne žele ostati obvezni dobročinstvom. Stoga nasljeđuj Temistokla, koji reče: ‘Više volim čovjeka potrebna novca nego novac potrebiti čovjeka.’

Govori se da je maksimiranje dobiti u srži svakog poduzetništva. Mnogi to baš ne prihvaćaju. – Budući da je trgovac više nego itko drugi veoma svestrana osoba, uljudna i pitoma duha i kreće se svuda u javnom životu, mora biti pun skladnosti. Jer zato što je trgovac ne smije biti odvojen od onoga što sačinjava uljudan i kulturan život, već sav duhovit, umjeren, pun poštovanja i skladnosti. Stoga trgovac mora biti skladan i umjeren što se tiče novca. Mora dati što je dužan svima prema njegovu stupnju: domovini, prijateljima, djeci, roditeljima, ženama, slugama, a i sebi za vremena, jer ih ima mnogo koji su toliko neumjereno prezaposleni da su dosadni sami sebi, a sve zbog beskrajne lakomosti i nezasitljivosti njihova srca. Oni se mogu usporediti s nerazumnim životinjama, a ja ih poznajem mnoge.

Što je prema vama poduzetniku zabranjeno? – Mnogo toga što se kod drugih tolerira trgovcu je zabranjeno jer je nespojivo s čednošću, solidnošću, ozbiljnošću i čudorednošću trgovčevom. Te vrline ne samo da moraju biti stalno prisutne u trgovčevoj nutrini, već ih mora i vanjskim činima iskazivati s obzirom na povjerenje koje u nj mora imati čeljad svake vrste. Vidi se prema svemu da su trgovci gotovo riznica ljudskih vrline. Oni moraju, ne bez razloga, između sebe gajiti neku malertne redovničku stegu, koja se zaista – ako se poštujte i provodi – prije može nazvati redovničkom nego kako drugačije. Stoga neka se nitko ne čudi što tražimo da trgovac bude pošten i umjeren i da mu zabranjujemo ono što je ponekad i u neko doba dopušteno.

Mnogi poduzetnici, kad im krene posao, idu sve žešće okoristiti se dobrim vremenima. Je li brzo bo-gačenje dobro ili loše? – Kažem ti, zaustavi se mišlju i trgovackim djelovanjem na jednoj stvari i nemoj nastojati da obuhvatiš cijeli svijet u nadi da sve dobiješ, već daj i drugima zaraditi, jer naši stari govoraju: ‘Tko hoće sve, od bijesa mre’, a tko hoće sve da zaradi, izgubit će sve. Zadovolji se, kažem ti, dobijom koji ćeš izvući iz svoje robe u onome mjestu u kojem si to već ranije bio naumio i daj da i drugi zarade. Kaplja kamen dube, i to ne od drugoga puta, već ako često pada. Svi oni koji hoće da se brzo obogae u veoma su velikoj pogibelji da brzo osiromaše. Želiš li biti bogat, živi mnogo, a stječi pomalo. Svladaj se i ne upuštaj u mnoge i velike poslove. Nemoj nastojati da uloviš svaku pticu što leti, jer su mnogi propali od velikog posla, a nitko od maloga.

U vašoj knjizi dosta se bavite poduzetničkim rizicima i zalažete se da se poslovi u koje se ulazi osiguraju. O čemu je riječ? – Nitko nije propao od plaćanja osigurnine, a mnogi su propali jer su mnogo riskirali. Trgovac se mora dati osigurati jer se tako neće izložiti velikoj opasnosti. Osiguranje je korisno ne samo trgovcima koji se daju osigurati nego je i od vrlo velike koristi i gradovima i državama, i to iz dva vrlo jaka razloga. Prvi je razlog taj što osiguranje omogućava trgovcima da prave mnogo više poslova. Ako se mogu osigurati, unajmit ću brod, ma kako velik on bio, i preuzet ću na sebe toliko dio rizika koliko mi se sviđa, a za ostatak ću se dati osigurati. Odatle će mnogo prihoda ući u državnu blagajnu, a bit će koristi i za pojedince, brodove, carinarnice i privatnike drugih staleža. Drugi je razlog sljedeći: kad bi brod koji nastrada bio čitav od jednoga trgovca, on bi osiromašio ili propao i tako bi nestalo jednog privredno aktivnog trgovca. No nije toliko teško kad više njih izgubi, jer se obično može podnijeti po osobi do tristo dukata rizika. Stoga svaki pojedini osiguravatelj osjeti ponešto štetu, ali nijedan sa-svim ne propadne, pa je to čin veoma pohvalan i potreban u svakom dobrom gradu gdje se običava trgovati.

Nenaplaćena potraživanja svakodnevnica su poduzetništva danas. Kakve savjete možete dati modernim biznismenima? – Trgovac se mora brinuti da utjera na vrijeme dug i da ne pusti da on zastari, jer je u prirodi duga da je tim gori što je stariji, a toga se čuvaj. Za trgovca je gubljenje vremena isto što i gubljenje novca, pa se stoga nauči utjerivati, jer prodavati na vremenski rok zna svatko, ali ne zna svatko utjerivati. Tu sposobnost mora trgovac imati i biti u njoj vješt više negoli u drugima. Požuruj dužnike da ti na vrijeme plate izmišljajući sve nove i nove načine da bi dobio što prije svoje. Ako drugačije nije moguće, ili mu ga daruj ili se s njime nagodi, pa ako i bude za tebe dug star, za njega će biti nov.

Kako utjerati dugove? – Nukam i upozoravam trgovce da drže mladiće spoznane i prikladne za utjerivanje, jer je zgodnije utjerivati preko momaka, kojima nije sramota da salijeću i gnjave dužnika i da ne odu od njega dok ne naplate dužni iznos, a pritom ga tisuću puta natjeraju da pocrveni.

Kakvo je vaše stajalište o kompenzacijama? – U ovoj pak prvoj vrsti trgovanja treba biti oprezan jer se u toj izmjeni dožive mnoge prijevare, a ponekad se pretrpi i velika šteta. Stoga je i među trgovcima nastala poslovica: ‘Tko trampi, prevaren je.’

Savjetujete da se poduzetnik svake sedme godine odmor od posla. Nama je to danas čudan savjet. – Ljudskoj naravi dojadi neki posao ako se njime stalno trudi bez ikakva odmora. Ona se tada omami, smete i griješi, a to prirodno vidimo i na drugim stvarima, npr. kod pera, koje se, ma kako lijepo i svečano bilo zašiljeno, od neprekidna pisanja pokvari. Isto se tako zbiva i sa svakim drugim poslom. Zato se i čita o starim filozofima da bi si nakon duga učenja dopustili laku i djetinjastu zabavu te se na morskoj obali igrali kamenčićima kako bi prekali umoran duh. Otud proizlazi da se trgovac mora uvijek na koncu šeste godine odmoriti od svakoga svog posla. Te godine ne smije sklopiti nijedan ugovor, već mora napraviti saldo računa, sve saldirati i utjerati.

A što ako se u toj godini odmora pojavi neka dobra poslovna prilika? – Ako se dogodi da mu se pruži prilika da napravi neki posao, ne smije ga se nikako primiti, naprotiv mora se latiti onoga što je odlučio da uradi te godine i da sabere svoje, jer je to godina nagrade za sve ono što je uradio u proteklom šest godina, a mora urediti i rasporediti ono što će raditi iduće godine. Stoga će prosvijetiti um i odmoriti duh od poslova i prinudno će utjerivati dugove. Trgovac mora ne samo biti živahan u radu već i saldiranju onoga što je uradio. Oni koji rade, a ne znaju utjerati ostatak, isprazni su i ne mogu se nazvati valjanim trgovcima. One koji to ne učine najčešće vidate zapletene kao pilad u kućinama i bogati su samo prema knjigama i računima. Trgovac mora ići za korisnim bogatstvom, a ne za raskošu, te govoriti: ‘Ovo imam’, jer tko se hrani dimom, vraća se u dim.

Treba li dati robu na kredit? – Novac je prema svoj prirodi sladak zalogaj te kad ga čovjek ima, tolika mu je milina u duši da ga se ne bi nikad htio odreći. Kažem ti da bi i mnogi trgovci po-stupali na isti način kad ne bi stalno primali i davali novac jedan drugome bez ikakve strasti, što im je prešlo u naviku, a Filozof (Aristotel) kaže: ‘Od običnih stvari ne nastaje strast.’ Obratno je s onima koji nisu na to navikli. Ako netko zatraži od tebe da mu daš na kredit robu s kojom on ne radi ili nije prema struci trgovac, a ni poštenjak, ili bi je htio preprodati nesmotreno, takvima i sličnima ne daj na kredit, jer ako izgubi on, gubiš i ti, a naplaćivati kasnije od drugih, kad istekne vrijeme za isplatu, može dovesti do toga da izgubiš mnogo od onoga što si dao na kredit, a možda i bankrotiraš. Savjetujem ti da ako možeš ne daješ na vjeru, a jedino daj ako već ne možeš biti drugačije, jer na vjeru obično daju ljudi koji se ne razumiju u trgovanju i koji ne mogu ili ne znaju baviti se trgovinom.

Kakvih se poslovnih partnera treba čuvati? – Čovjek mora biti umjeren u trgovanju, u kupnji i prodaji te u trgovackim pothvatima bilo s kim. Stoga ako naiđeš na čovjeka lakomislena i lakoma na poslove, koji bi htio uloviti svaku pticu što leti, prosudit ćeš da će brzo propasti. S tim se ne miješaj i ne druži. Oni koji rade razložito znaju kolik je njihov imetak i opseg radnosti. Pruža li ti se više prigoda, ispitaj ih i poduzmi pregovore, ali pogodi samo one poslove za koje ti se čini da bi ih želudac tvoje radnosti mogao probaviti. Ne opterećuj ga jer bi ti to nanijelo zator i štetu, a to vidimo iz iskustva.

Kakvo je vaše stajalište o lihvarima? – Lihvari su oni koji, kad dođe vrijeme isplate, neće bez kamata produljiti rok, ako im odmah ne vrate. Javne i ozloglašene lihvar treba kazniti sljedećim zemaljskim kaznama: oporuka im se ima smatrati ništavnom i nevaljalom, a ipso facto su izopćeni. Ne smiju biti pripušteni pričest, njihovi darovi crkvi ne smiju se primiti, ne smiju biti pokopani u crkvi ako umru u tom grijehu.