Gordana Deranja

Već drugu godinu gospodarstvo raste. Rast BDP-a veći od 2,5 posto nadmašuje gotovo sve prognoze. U turizmu smo opet ostvarili rekordne rezultate. Potrošnja raste. Proizvodnja raste. Planiraju se nove investicije. Dobili smo čini se i stabilnu vladu. U novu godinu ulazimo s poreznom reformom. Vlada za sljedeću godinu najavljuje još snažniji rast BDP-a, od 3,2 posto. Kad to tako pobjojimo, mogli bismo s mnogo optimizma gledati na 2017. I doista smo optimistični ili, preciznije rečeno – optimističniji smo nego što smo to bili prijašnjih godina jer je sve pomalo krenulo nabolje. No, upravo ovo pomalo drži naš optimizam i sve nas koji dolazimo iz gospodarskog sektora na oprezu. Da, izašli smo iz recesije i da, počeli smo rasti. Tome se zaista treba radovati. Međutim, sljedeća nam godina donosi dosta izazova na koje će nova vlada morati ponuditi prave odgovore.

Kad su javne financije u pitanju, dolaze nam na naplatu velike rate našeg prevelikog duga, a kreditni rejting i dalje nam je – za smeće. Vlada prognoza rasta temelji se dobrim dijelom na očekivanom rastu potrošnje te uspješnijem povlačenju sredstava iz fondova Europske unije. Rashodi se pak nisu smanjivali već su štoviše rasli pa će se trebati potruditi oko ispunjenja planirane visine deficita. Osim toga, gomila problema o kojima pričamo već više od desetljeća postojano stoji i čeka da se netko prihvati njihova rješavanja. Bez toga teško će se jače ubrzati sadašnji rast pa i dostići Vladine projekcije. A ako želimo napredovati i maknuti se s ekonomskog dna Europske unije, onda probleme treba rješavati, a ne i dalje od njih okretati glavu. Vlada je u mandat ušla s poreznom reformom, što je pozitivan znak. Ali dobro znamo da jedna lasta ne čini proljeće pa tako ni jedna reforma ne donosi bitne promjene. Da bi Hrvatska kao što to premijer Plenković najavljuje postala zemlja s boljom ulagačkom klimom i pozitivnim ozračjem za poslovanje treba još mnogo toga napraviti i promijeniti.

Porezna reforma ne može donijeti veća rasterećenja dok se ne započne i s drugim reformskim zahvatima. Bez njih nisu moguće osjetnije promjene na strani proračunskih rashoda – vidimo to i u najavama proračuna za 2017. Bez strukturnih reformi nije moguće ni smanjenje rashoda ni povećanje učinkovitosti trošenja proračunskog novca. U takvim okolnostima ovakva je porezna reforma maksimum koji je moguće ponuditi gospodarstvu i građanima. Neki su s njom prošli bolje, a neki lošije od očekivanja i ti su očekivano nezadovoljni. S daljnjim rastom rashoda najavljenim za proračun 2017. prostora za veće smanjenje poreznih prihoda jednostavno nije bilo i neće ga biti pa porezno opterećenje i dalje ostaje relativno visoko. Zato je krajnji trenutak da se fokusiramo na rješavanje problema.

Na svim drugim listama smo ili daleko od vrha ili na dnu. Stoga dobre vijesti ne smiju zavarati naše političare, a ni građane. Prostora za opuštanje nema. Ono što je privatni sektor radio u vrijeme krize država mora raditi sada. Mora restrukturirati javni sektor. Privatni je svoje teške zadaće uglavnom odradio i odrađuje ih i dalje. Zahvaljujući tome i zahvaljujući rastu drugih zemalja uspjeli smo nakon dugogodišnje silazne putanje ponovno krenuti prema gore. I sljedeća bi godina na našim glavnim izvoznim tržištima trebala biti dobra. Pa bi uz dobre poteze Vlade i rast konkurentnosti izvoznici mogli nastaviti solidno dobro poslovati.

Međutim, i u Europi i u svijetu sljedeće godine pozorno će se pratiti utjecaj nekih političkih događaja na tržišta i ekonomiju. I mi ćemo ih pratiti, posebice ono što će se događati u Italiji i Njemačkoj, koje su naša važna izvozna tržišta. Nove moguće nestabilnosti na globalnoj i europskoj sceni ponovno ukazuju na potrebu da se ozbiljnije pozabavimo svojim problemima kako bismo smanjili rizike kojima bismo potencijalno mogli biti izloženi. Da smo to radili ranije, ne bi nas ni kriza tako nemilosrdno i dugotrajno nokautirala. Valjda smo nešto iz toga naučili. Visoko smo zadužena zemlja i očekivani rast kamata koji bi se zbog spleta političkih okolnosti mogao početi događati ranije nego se očekivalo može našu tek malo stabiliziranu poziciju ponovno uzdrmati.

Zato s nestrpljenjem čekamo Vladine konkretne korake koji će voditi daljnjem rasterećenju gospodarstva i stvaranju okružja koje potiče poduzetničku inicijativu i ulazak u investicije. Nadamo se da će sljedeća godina donijeti administrativna rasterećenja i smanjivanje parafiskalnih nameta. Nadamo se srećanju stanja u zdravstvu i mirovinskom sustavu. Nadamo se da će nam 2017. donijeti obrazovnu reformu kao i početak reforme pravosuđa i javne uprave te lokalne samouprave.

Nadamo se da ćemo dobiti konkretne mjere za rješavanje ozbiljnog problema nedostatka radne snage i da ćemo nastaviti tek započeti proces prilagodbe radnog zakonodavstva realnim tržišnim uvjetima. U kampanji se svašta najavljujalo i izlazilo s jakim obećanjima pa su naša očekivanja s pravom velika. Sigurno je da ova vlada s obzirom na pozitivne trendove ima bolju poziciju za prijeko potrebne promjene i zato ne bi smjela propustiti šansu da ih zaista provede. Upravo će 2017. pokazati jesmo li napokon dobili reformsku ili još jednu vladu kontinuiteta nesklonu hrabrim potezima i bitnim promjenama. Kao što rekoh u uvodu, za sada smo optimistični.

Ali ostajemo na vrhovima prstiju i ako Vladin smjer ne bude dobar, budite sigurni da ćemo kao i mnogo puta dosad na to glasno upozoravati. Sve dok Hrvatska ne dođe onamo gdje joj je mjesto, među uspješnije članice Europske unije – nećemo odustati.