Luka Rajić

Rajić je uložio velik novac u poslove gdje je već postojala konkurencija i gdje treba dulje čekati povrat, a on je bio nestrpljiv. Otuda i česte promjene u menadžmentu.

U tome i je njegov problem, kažu sugovornici, jer je u te glavne poslove krenuo s manjkom strpljenja očekujući profitabilnost za dvije do tri godine. Pokazuju to najave prvih ljudi PharmaSa još prije tri godine kada su imenovani na ta mjesta, koji su nagovještavali da će već 2014. ta kompanija poslovati pozitivno, iako je godinu završila s gubitkom od 43,6 milijuna, da bi još sredinom prošle godine rekli da očekuju pozitivno poslovanje, a završili su ga s minusom, doduše manjim, od 26,7 milijuna kuna.

Ne možemo sa sigurnošću reći, ali postoje najave da su menadžeri koje je doveo Luka Rajić pod stalnim pritiskom planova gazde i vrlo je moguće da su i ove izjave dane u takvoj atmosferi. Da ne bude zabune, Rajić ne radi mobing, ali očito nije zadovoljan rezultatima.

Rajić je u projekt PharmaSa krenuo ambiciozno, osnovao ga je 2008. te je 2011. u Popovači sagradio tvrticu generičkih lijekova i na čelno mjesto doveo dotadašnju članicu Uprave Plive zaduženu za istraživanje i razvoj Zdravku Knežević. Osim nje članovi PharmaSa bili su i liječnik Vedran Čardžić i Antonija Žara, ali Rajić nije bio baš najštetniji, pa je 2013. promijenjen smjer razvoja. Rajić je te godine iz proizvođača generičkih lijekova Alvogene doveo njegova direktora za Hrvatsku Jerka Jakšića, što je značilo i novi smjer jer se tvrtka okušala i u proizvodnji bezreceptnih lijekova (OTC) stavljači težište na taj segment. Otišli su i drugi članovi Uprave, a doveden je još i Gordan Badurina, koji je uporedo i vlasnik tvrtke Roko logistika, pa se prije moglo očekivati da će za Rajića raditi u logističkom biznisu, a ne u farmaceutskom. Ipak, za njega jedan sugovornik kaže da je vrlo korektan i sposoban menadžer.

Za člana Uprave lani je doveden i Tomislav Maričević, koji je bio baš zadužen za proizvodnju dodataka na hranu, kažu također vrlo sposoban čovjek, ali Maričević je prije mjesec dana napustio PharmaS i otišao za člana Uprave u novosnovanoj tvrtki Vitastiq, tako da (zasad) PharmaS ima dva člana Uprave. Još jedan udarac doživio je Rajić odlaskom direktorice nabave PharmaSa Vesne Jungić za regionalnu direktoricu nabave vršačkog Hemofarma.

Je li Luka Rajić pogriješio već u startu kada je krenuo u farmaceutski biznis s obzirom na to da na tržištu već postoje etablirane farmaceutske kompanije? Jedan sugovornik kaže da, iako je ostvario plasman i u zemlje regije, nije mogao mnogo uraditi jer mu proizvodi, iako dobri, kvalitetom ne odškaju da bi neki kupac odlučio poslovati s njim, osim ako ne ponudi nižu cijenu. Tu je, čini se, ključ neuspjeha, jer i s konkurentnom cijenom, PharmaS se nije mogao nametnuti na tržištu, pogotovo ne onako brzo, za tri godine, kako su vjerovali vodeći ljudi kompanije nakon što je otvorena tvornica, pa se nastavljalo poslovati s gubitkom. S tako lošom strategijom rata cijenama, misle sugovornici, neće moći preživjeti jer imaju najveće troškove proizvodnje. I drugi je sugovornik uvjeren da su u PharmaSu krivo krenuli, s velikim ulaganjima u vlastitu tvornicu i širokom paletom generika.

– Nakon toga prebacili su se dijelom u OTC segment, a dijelom u bolnički, gdje je još veća konkurencija. Jedina im je šansa za spas širenje na strana tržišta dodataka na prehranu, u Hrvatskoj ne mogu živjeti od toga – priča sugovornik.

Navodno pregovaraju i s nekim indijskim farmaceutskim tvrtkama da im budu partner za tržište JIE, ali i u tim poslovima su male marže. Što se tiče menadžmenta, pitanje koliko se moglo napraviti u datom trenutku. No čini se da Rajić za sada ne odustaje, iako je moguće da, barem tako predviđaju sugovornici, za nekoliko godina tu farmaceutsku tvrtku proda.

Slična je priča i s Ralu logistikom, najvećom Rajićevom tvrtkom, iako je ona perspektivnija od PharmaSa. Ipak, nakon niza godina lani su joj pali prihodi sa 156 na 144 milijuna kuna. Koliki će biti ove godine teško je reći, ali da Rajić nije zadovoljan radom i te tvrtke pokazuje nedavna smjena Zvonimira Šćureca, koji je na čelu kompanije od 2013. i jedan je od rijetkih koji je u tu tvrtku došao a da nije radio u Rajićevom Dukatu.

Šćurec je prije tri godine zamijenio dotadašnjega prvog čovjeka tvrtke Renata Radačića, kojeg je Rajić povukao iz Dukatove tvrtke LaLog. Radačić, koji je imao iskustva u hladnom lancu, bio je najavljen kao velika akvizicija, ali nakon tri godine i velikih ulaganja i on je morao otići. Zanimljivo je da su iz Ralu logistike priopćili da je Šćurec ‘ti-jekom posljednje četiri godine uspješno vodio važan investicijski i razvojni ciklus kompanije’ i da od novog predsjednika Uprave Ivana Perko-vića očekuju novi zamah.

Nešto slično navedeno je i prilikom odlaska Radačića i zapravo nije bilo jasno zašto Radačić odlazi, što smo tada i naveli u Lideru, ako je čovjek uspješno vidio tvrtku. Isto se, dakle, ponavlja i sa Šćurecom, a zanimljivo je i to da je u vrijeme Šćurecova ustoličenja tada za člana Uprave za financije imenovan i Ivan Perković, koji će također nakon tri godine zamijeniti Šćureca. Šćurec je, poput Radačića, napustio Ralu logistiku i za sada se ne zna čime će se baviti, ali on ima bogato menadžersko iskustvo (bio je na čelu Zagrebačke pivovare od 2005. do 2007.).

U novopečenom predsjedniku Uprave Ivanu Perkoviću Rajić vidi čovjeka koji bi trebao dati novi zamah tvrtki. U posljednjih nekoliko godina tvrtka je investirala nekoliko stotina milijuna kuna u moderno opremljen logistički centar u Rugvici i na-bavu kamiona za hladni lanac, a gubici koji su se stvarali od osnivanja tvrtke smanjeni su s nekoliko desetaka milijuna kuna na prošlogodišnjih deset milijuna kuna. No čini se da je najveći problem te tvrtke taj što nema dovoljan broj dugoročnih ugovora u srazmjeru s uloženim novcem. Dogodilo se zapravo isto što i s PharmaSom, u posao s hladnim lancem ušlo se pored već postojeće konkurencije u Hrvatskoj upravo u vrijeme najvećeg intenziteta krize u svijetu, koja je jako pogodila i logističke tvrtke.

Iako je kompanija razvila biznis i na zapadneouropskom te na ruskom tržištu, problem nedostatka dugoročnih ugovora i preuzimanja kupaca od konkurencije ostao je, pogotovo jer su već tada Europom i Rusijom jako konkurirali cijenom Poljaci i Estonci. Jedan od ključnih Perkovićevih zadataka bit će širenje poslovne mreže, iako sugovornici tvrde da su i Šćurec i Radačić prije njega učinili najviše što su mogli. Uza Šćureca za novog člana Uprave imenovan je Pavo Leko, koji je iskustvo stjecao kao član Uprave logističke tvrtke Alca (od 2010. do 2012.), relativno je nepoznat, ali ipak ga poznaje jedan sugovornik i kaže da je dobar Rajićev izbor. Treći član Uprave je Mario Mesaroš, sin Rajićeve sestre Štefice Mesaroš, koji će biti zadužen više za upravljanje opskrbnim lancem za cijelu regiju i odgovoran za transportni i logistički sektor. On je član Uprave već dvije godine. Njegova je majka od lani članica NO-a Ralu logistike, a u Rajićevim je kompanijama od početka, i za nju napominju da uz Rajića ima najveći utjecaj u kompaniji.