Iako je porezni obveznik svaki mjesec plaćao doprinose za koje nije dobivao račune, dogodilo mu se da je neke preplatio, a za neke ostao dužan nekoliko lipa. Zato je čekao povrat poreza.
Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravamo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedine u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnim upravom.
Gdje nastaje trošak? Predložio je referentu da se višak novca prekniži na dug, ali referent mu je rekao da je to moguće samo u slučaju tih nekoliko desetaka kuna, ali nije moguće u slučaju podmirivanja duga od nekoliko lipa. Navodno, objasnio je referent, poništavanje duga od nekoliko lipa velik je trošak.
Nije mi bilo jasno, kao ni prijatelju, o kakvom je trošku riječ, pa je, priča, otišao u banku i uplatio nešto lipa, kao i proviziju od dvije kune. Možda je upravo to bio razlog, naime, zanimalo nas je mora li možda PU prilikom prekniženja plaćati proviziju, odnosno je li o tome riječ kada referent spominje veliki trošak, ali u odgovoru PU-a nismo dobili takvo pojašnjenje. U njemu piše da se prema Naredbi ministra financija zahtjevi za prekniženje i povrate više uplaćenih sredstava podnose u pisanim obliku. Nakon toga ‘provjerit će se opravdanost zahtjeva te u slučaju opravdanosti postupiti prema zahtjevu poreznog obveznika, ispostavljajući nalog za prekniženje i/ili povrat Financijskoj agenciji’.
Dakle, to je bilo sve što je stiglo iz PU-a, nije spominjano trošak prekniženja, jedino je bio obvezan podnijeti zahtjev, što je i učinio pa su neke stavke s većim iznosima ipak preknižene. Je li u ovom slučaju referent bio neupućen ili je postojala neka usmena uputa da se potraživanja PU-a od nekoliko lipa ne mogu poništiti preknižavanjem, ostat će nejasno, u PU-ovom odgovoru to se ne navodi.
