Potpredsjednica Vlade RH

Hrvatsko gospodarstvo na putu je gospodarskog oporavka. Nakon višegodišnje krize i šest uzastopnih godina gospodarskog pada tijekom kojih se BDP realno smanjio za 11 posto, industrijska proizvodnja za 14,6 posto, a broj zapošlenih za 12,7 posto u 2015. u odnosu na 2008., Hrvatska je prošle godine zabilježila vrlo skroman oporavak. U odnosu na države članice Europske unije u tom se razdoblju udaljavala od prosjeka Europske unije, a ostale su države konvergirale. Naša se u situaciji u kojoj je na rang-listi razvijenosti Europske unije prestiže Rumunjska i sve brže sustiže Bugarska.

Takav položaj hrvatskoga gospodarstva unutar Europske unije daleko je od njegova stvarnog potencijala jednako kao što je mjesto koje Hrvatska treba zauzimati u Europskoj uniji daleko od začelja ljestvice razvijenosti. No makroekonomski pokazatelji za ovu godinu upućuju na ubrzanje gospodarskog oporavka. BDP je zabilježio realan rast u prva tri tromjesečja ove godine od 2,7 posto, 2,8 posto i 2,9 posto, nedvojbeno zbog ubrzanja ekonomske aktivnosti, na što su upućivali i drugi makroekonomski pokazatelji, od trgovine na malo do industrijske proizvodnje.

Prema najnovijim, jesenskim ekonomskim prognozama Europske komisije, Hrvatska će ostvariti gospodarski rast od 2,6 posto na godinu, što je više od većine država srednje i istočne Europe i prosjeka Europske unije, zbog čega će se napokon pomaknuti s dna ljestvice. Takvi pokazatelji bude optimizam. Međutim, nova hrvatska vlada na taj optimizam gleda kao na priliku i poticaj da sustavnim mjerama dodatno ojača pozitivne trendove, još snažnije potakne gospodarstvo i postavi ga na čvrste i zdrave temelje. U današnjoj situaciji ekonomskih neizvjesnosti u svijetu nužnost izgradnje jakog i otpornog gospodarstva postaje sve očitija.

Poslodavci u tekstilnoj industriji očekuju da će dobiti djelomično oslobađenje od doprinosa na plaće. U suprotnom bi rast minimalca proizvodnju mogao vrlo brzo odvesti u jeftinije zemlje. Adnointezivna tekstilna industrija jedna je od onih koje bi najviše mogle osjetiti negativan utjecaj povećanja minimalne plaće. Naime, Vlada je nedavnom uredbom odredila visinu minimalne plaće u 2017. u bruto iznosu od 3276 kuna, što je povećanje od 156 kuna, odnosno za pet posto. Godinu ranije minimalna plaća povećana je za 90 kuna. Predstavnici tekstilaca kažu da je povećanje minimalne plaće samo dio dogovorenih aktivnosti u pregovorima Vlade, poslodavaca i sindikata.

Očekujemo da se hitno definiraju mjere koje bi u potpunosti kompenzirale povećanje troška za najgroženije sektore, među kojima su i tekstil, odjeća i koža, kako bi se time došlo do cjelovitog rješenja. Trošak povećanje minimalne plaće važniji je poslovni element i očekujemo da se ispunjava dogovor u vezi s kompenzacijskim mjerama – kaže Zoran Košćec, predsjednik Uprave Varteka, najveće domaće tekstilne tvrtke, koja zapošljava 1300 zaposlenih, a prosječna plaća proizvodnih radnika je 3338 kuna. I u omiškom Galebu, koji ima 400 vlastitih radnika i još sto vanjskih koji šivaju za njega, ističu da njihovi proizvodni radnici imaju plaću 30-ak posto veću od minimalne, a takvu razliku smatraju nužnom za postizanje motivacije za rad.

Podizanje minimalne plaće za nas znači nužne zahtjeve koji će utjecati poništiti. Razne su opcije u igri. Naša će odluka jako ovisiti o temi kompenzacijskih mjera – ističe predsjednik Uprave Galeba Stjepan Pezo i dodaje da je riječ o sektoru koji zapošljava teško zapošljivu radnu snagu, mahom žene sa srednjom i nižom stručnom spremom.

Kompensacijske mjere koje očekuju tekstilni poslodavci odnose se na djelomično oslobađenje od doprinosa na plaće. Prema izračunima, kad bi se te mjere primijenile na sve radnike koji zadovoljavaju kriterije (oko 70 posto), ukupan trošak za državu bio bi 200 milijuna kuna na godinu, a veliki dio sredstava za provođenje mjera može se osigurati iz sredstava europskoga socijalnog fonda. Pritom, napominje Pezo, već u drugoj godini efekt tih mjera bio bi pozitivan jer bi se tvrtke, konkretno Galeb, odlučile na dodatne investicije i širenje pogona.

Ako vrlo skoro, najkasnije u prvom kvartalu 2017. godine ne budu u primjeni konkretne kompenzacijske mjere, bojim se da će ovo podizanje minimalne plaće prouzročiti nova otpuštanja ljudi i selidbu proizvodnje u znatno jeftinije susjedne zemlje BiH, Albaniju, Makedoniju…, a zaposlenost u hrvatskoj tekstilnoj industriji u roku par godina mogla bi pasti za 20-30 posto – kaže Pezo.