Iako je porezni obveznik svaki mjesec plaćao doprinose za koje nije dobivao račune, dogodilo mu se da je neke preplatio, a za neke ostao dužan nekoliko lipa. Zato je čekao povrat poreza.
Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatele Lidera kao pojedine u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom.
Predložio je referentu da se višak novca preknjiži na dug, ali referent mu je rekao da je to moguće samo u slučaju tih nekoliko desetaka kuna, ali nije moguće u slučaju podmirivanja duga od nekoliko lipa. Navodno, objasnio je referent, poništavanje duga od nekoliko lipa velik je trošak. Nije mi bilo jasno, kao ni prijatelju, o kakvom je trošku riječ, pa je, priča, otišao u banku i uplatio nešto lipa, kao i proviziju od dvije kune. Možda je upravo to bio razlog, naime, zanimalo nas je mora li možda PU prilikom preknjiženja plaćati proviziju, odnosno je li o tome riječ kada referent spominje veliki trošak, ali u odgovoru PU-a nismo dobili takvo pojašnjenje. U njemu piše da se prema Naredbi ministra financija zahtjevi za preknjiženje i povrate više uplaćenih sredstava podnose u pisanim obliku. Nakon toga ‘provjerit će se opravdanost zahtjeva te u slučaju opravdanosti postupiti prema zahtjevu poreznog obveznika, ispostavljajući nalog za preknjiženje i/ili povrat Financijskoj agenciji’. Dakle, to je bilo sve što je stiglo iz PU-a, nije spominjan trošak preknjiženja, jedino je bio obvezan podnijeti zahtjev, što je i učinio pa su neke stavke s većim iznosima ipak preknjižene. Je li u ovom slučaju referent bio neupućen ili je postojala neka usmena uputa da se potraživanja PU-a od nekoliko lipa ne mogu poništiti preknjižavanjem, ostat će nejasno, u PU-ovom odgovoru to se ne navodi.
Tako je moj prijatelj, da bi ostvario povrat poreza, morao otići u banku uplatiti nekoliko lipa i tek nakon toga ga je dobio. No cijela je ova priča ispričana zbog netransparentnosti PU-a, koji ne šalje obveznicima plaćanja doprinosa mjesečne račune na kojima bi bilo vidljivo postoji li neki dug zbog eventualnoga kašnjenja uplate ili slično. Upravo zbog toga moj je prijatelj, koji je doduše pomalo nemaran platiša (ne da neće platiti, nego zaboravi), imao preplate na nekim stavkama, a na nekim dug. Doduše, PU početkom godine donese rješenje koliko porezni obveznik mora platiti koji doprinos, ali je problem u tome što se može uvijek dogoditi propust i onome koji nije površan (primjerice, zbog prezauzetosti uplati novac u petak poslije četiri sata, koji sjedne u ponedjeljak). Istina, stanje se može provjeriti ako se nazove referent, ali to je često lutrija, tako da bi porezni obveznici prije svake uplate doprinosa morali ili nazvati referenta ili otići do njega kako bi provjerili moraju li slučajno uplatiti i zatezne kamate. Da je moj prijatelj dobivao račune, pa makar i mailom, znao bi koliko točno treba uplatiti i ne bi bilo problema.
