Dušanku Figenwald zaprepastilo je što je dvije tisuće sirotih Bosanaca iz izbjegličkoga kampa u Resniku specijalna policija sa psima potrpala u autobuse takvom brzinom da je ljudima ostalo rublje na štriku, dječje igračke… Taj dio o specijalcima i psima nije mogao ući u reportažu.
Teško je palo i pomoćnici glavnog urednika Dušanki Figenwald što dio tužne priče o izbjeglicama iz Bosne 90-ih godina nije otisnut na papir. Duška se prisjetila kako je radila reportažu za Arenu o izbjegličkom kampu u zagrebačkom Resniku. Bili su to tužni prizori, priča, i baš u tom trenutku zamrači se prostorija, sunce zade za oblake kao da je i samo znalo za tu priču. Ljudi su živjeli u ponižavajućim uvjetima, što je sve lijepo opisala u reportaži. Nakon nekog vremena odlučeno je da se evakuiraju u varaždinsku vojarnu pa je Duška opet otišla napraviti reportažu.
– Zaprepastilo me što je te dvije tisuće sirotih Bosanaca okružila specijalna policija sa psima. Potrpali su ih u autobuse takvom brzinom da je ljudima ostalo rublje na štriku, dječje igračke… Bilo je to strašno, a nitko nam nije htio reći čemu ti specijalci sa psima. Taj dio o specijalcima i psima nije mogao ući u reportažu i jako mi je žao zbog toga – priča Duška, koju prisjećanje na taj prizor pogađa i danas.
