Proračun je voćka čudnovata. Planiraju ga financijaši, a donose političari. S tim da je najzanimljivija faza između financijske održivosti i političke odluke. U tom interregnumu državni je proračun iz čista mira napumpan za dvije milijarde kuna, zbog različitih političkih interesa vladajućih. Slično se ponovilo u Zagrebu. HDZ je najprije učinio Bandića rušenjem proračuna – što bi izazvalo postavljanje povjerenika sve do proljetnih izbora. Zato je Bandić prihvatio HDZ-ove amandmane ‘teške’ 200 milijuna kuna. Proračunsku pumpu u oba je slučaja držao Andrej Plenković. U javnosti simpatičan političar iza kulisa ne preza ni od čega u postizanju svojih ciljeva. Pa je rebalans državnog proračuna manje zlo od nezadovoljstva političkih partnera. I zagrebački rebalans bit će irelevantan uspjehe li Plenkoviću politički proračunski manevar. Najprije prijetnja pa zahtjevi i na kraju – mrkva, koju će Bandić sasvim sigurno (morati) zagristi. Mogao bi on možda i bez HDZ-a do novog mandata, ali i do skupštinske većine. A HDZ ne može nikako do gradonačelnike fotelje (osim ako se Bandić učini u HDZ), ali s Bandićem bi možda mogao do skupštinske većine i participiranja u zagrebačkoj vlasti.
Tjedan u brojkama
Domaći mediji pomalo su euforično objavili ‘prvi pozitivni pomak za hrvatskih reting u devet godina’. Doduše, agencija S&P ostavila nam je reting debelo ispod investicijskoga, dakle još smo u smeću. Jedino su izgledi povećani iz negativnih u stabilne. Političari kao i obično svojataju zasluge za taj mali korak za reting, ali veliki za međusobno prepucavanje. I SDP i HDZ tvrde da su baš oni zaslužni za rast gospodarstva koji je, prema S&P-u, bio ‘brži nego što se očekivalo’. No najnoviju ocjenu jedne od tri ključne retingške agencije trebalo bi promatrati s dozom trezvenosti. Dok su na domaćem političkom i medijskom terenu puna usta rasta, S&P je, uobičajeno oprezan, samo zaključio da je zaustavljen pad. Pa, iako manje od domaćih želja, i to je nešto, ili bar više ni od čega.
