Za EU najveći će izazov biti izbori u nekoliko članica, ponajprije u Francuskoj. Gnjev, nezadovoljstvo i strah već neko vrijeme ključaju među mnogim europskim biračima, zbog čega Europa strepi od svakog izbornog izjašnjavanja. Pobornike europskog projekta posebnom zebnjom ispunjavaju francuski predsjednički izbori jer bi mogli označiti kraj Europske unije.
Premda iznenađenja godine koja je prošla nije lako nadmašiti, TV raspored za sljedeću obećava sasvim solidnu količinu zabave, trilera i neizvjesnosti. Iako je ključno pitanje 2016. dobio odgovor u obliku Donald Trumpa na mjestu novog američkog predsjednika, to je samo dobar početak za ono što jamči biti vrlo sadržajne četiri godine za supersilu u opadanju, ali i cijeli svijet. U kampanji se čovjek naobecavao svega i svačega, često govoreći što god mu je palo na pamet, ali tek će ova godina pokazati svu raskoš toga neočekivanog ishoda američkih predsjedničkih izbora. Ista stvar vrijedi za drugi najvažniji događaj godine, barem iz perspektive Zapada, odluku građana Ujedinjenoga Kraljevstva da napuste Europsku uniju. Malo je tko mislio da će se tako što dogoditi, ali lipanski referendum širom je otvorio vrata teško zamislivomu. Iznenadujući ishod narodnog izjašnjavanja otkrio je i potpunu konfuziju vlasti koja, postalo je ubrzo jasno, ne zna točno kako izvesti ono što još nikad nije izvedeno. Službeno, procedura počinje aktiviranjem članka 50. Lisabonskog ugovora, no nije jasno ni kad će taj početni potez biti povučen u Londonu. Europska unija pokazala je pak da izlazak smatra gotovom stvari i na političkoj je razini polako počela isključivati Ujedinjeno Kraljevstvo iz zajedničkih poslova.
Iako proces teče sporo, odnosno ništa se i ne događa, ova godina donijet će odgovore na niz pitanja o Brexitu. Spomenuti članak u nekom će se trenutku aktivirati (najvjerojatnije do kraja ožujka), a Europska unija i svijet saznat će prvi put kako točno izgleda izlazak jedne članice iz najprosperitetnijega kluba država na svijetu. Procedura bi trebala trajati dvije godine, ali s obzirom na to da je riječ o presedanu, to je samo indikativno trajanje. Mnogi su se nabacivali i s većim brojem godina u kojima će UK polako napuštati Uniju, no to na kraju i nije toliko važno. Sve najviše zanima kakvi će biti ekonomski i politički učinci izlaska, što sa svim sigurno neće saznati ove godine jer će se posljedice moći mjeriti tek kada država i ‘de facto’ počne kidati veze s procedurama, pravilima i institucijama. Moći će se zato naslutiti tko će izvući deblji kraj zato što će pregovori vrlo vjerojatno početi ove godine. Britanci pokušavaju održati optimističan dojam o stanju stranih ulaganja u svoju zemlju, ulozi funte i pristupu zajedničkom europskom tržištu nakon izlaska, no sem njih malo tko dijeli takav sentiment. Većina procjena na kraju vidi UK kao gubitnika koji će pregovarati i s Europskom unijom i SAD-om s osjetno slabije pozicije. Otočko tržište nije zanemarivo, ali u svijetu kojim dominiraju kompaktna tržišta od milijarde i 300 milijuna ljudi (Kina), milijardu ljudi (Indija), 500 milijuna (EU), 320 milijuna (SAD), 150 milijuna (Rusija), 200 milijuna (Brazil) itd. 60-ak milijuna Britanaca bez neometanog pristupa nekom većem tržištu ne djeluje baš nezaobilazno.