Zamišljen kao ‘spin-off’ ‘Ratova zvijezda’, ‘Rogue One’ uistinu je zanimljiv, pa i hvalevrijedan pokušaj poigravanja legendarnom franšizom, a čak bi se i radikalnim moglo nazvati potpuno odstupanje od bijelog anglosaksonskog muškarca kao arhetipskog junaka. Impresivna je i upotreba CGI-ja. Redatelj Gareth Edwards kao i u remakeu ‘Godzilla’ specijalne efekte doživljava gotovo poetski, a posebno je vješt u međugrani crvene i crne boje. Ipak, ostale sastavnice filma nisu mnogo bolje od groznih ovogodišnjih holivudskih ‘blockbuster’. Plejadi mladih glumaca kao da je klinički odstranjena karizma, a političke aluzije površne su, disneyjevski infantilne. Krajnji rezultat bolno je predug film, kvalitetom miljama daleko od prvih nastavaka franšize. Usprkos oduševljenju dijela kritike i tvrdokornih obožavatelja ‘Ratova zvijezda’ ‘Rogue One’ inferioran je i posljednjem nastavku franšize koju je režirao J. J. Abrams. Stavimo li spomenute prednosti na stranu, ‘Rogue One’ samo je tvornički proizvod koji je uspješno izvršio svoje marketinške obveze. Za filmski studio ionako je samo to važno.
Finski satiričar Tuomas Kyrö svojom romanom ‘Prosjak i zec’, koji na hrvatsko tržište izlazi u siječnju, odao ‘hommage’ klasiku ‘Godina zeca’ Arta Paasilinne. Pripovijeda o čovjeku koji ne odustaje od svojih snova unatoč svim nedaćama. Rumunj Vatanescu mogao je krasti automobile, skupljati bakar, prodati bubreg ili – otići na privremeni rad u Skandinaviju. Odabralo je ponudu ruskog trgovca ljudima Jegora Kugara koji mu je obećao siguran posao, pansion i hranu ako pođe s njim u Finsku da za njega prosi. Vatanescu trpi sva poniženja vođen samo jednom željom: da sinu kojeg je ostavio u Rumunjskoj kupi kopačke. Kad se prosjaci pobune protiv Kugara, Vatanescu uspije pobjeći. Premda je i sâm u nevolji, pred progoniteljima spasi zeca i tako počinje njihova pustolovina.
Pogled jednog čovjeka na svijet pruža izvanredno vrijedan vodič kroz složenost svjetske situacije u 21. stoljeću, rekao je Helmut Schmidt, nekadašnji njemački kancelar koji je poput mnogih drugih svjetskih državnika impresioniran analizama bivšega singapurskog premijera Lee Kuan Yewa. Margaret Thatcher, primjerice, pročitala je sve Yewove govore dok je bila na vlasti, izjavivši da on nikad nije imao krivo. Richard Nixon nazvao ga je ‘prvorazrednim svjetskim državnikom’. I bivši američki predsjednik George H. W. Bush izjavio je da je redovito tražio Yewove mudre – i uvijek otvorene – savjete o događajima, ne samo u Aziji nego i u cijelom svijetu. Na temelju bogatog iskustva Lee u ovoj knjizi nudi pogled na današnji svijet i previđa kako bi on mogao izgledati za dvadeset godina.