Lista dobrih stvari koje je Barack Obama napravio u iznimno teškim uvjetima neprekidnog otpora širokih slojeva američkog društva i izrazito neprijateljskoga zakonodavnog tijela nadmašuje njegove promašaje. Ostvario je, čini se, samo načas, vječni san o osnovnome zdravstvenom osiguranju za većinu građana.
Kako se sitno broji do konačnog odlaska Baracka Obame s čela još uvijek najmoćnije države svijeta, analize i ocjene njegove političke ostavštine bujaju u medijskom prostoru, pogotovo s obzirom na rijetko snažnu simboliku koja okružuje ovu smjenu vlasti na američkom vrhu. Nije, naravno, prvi put da jedna Amerika radi prostora za neku sasvim drugu, ali razlike između predsjednika na odlasku i onog u dolasku teško nalaze svoj pandan u kratkoj američkoj povijesti. Bijelu kuću napušta prvi crnac na čelu SAD-a, činjenica koju dobar dio njegove domovine nije uspio probaviti, što samo po sebi govori mnogo. Jednako kao što Donald Trump znači snažan zaokret od postojećeg u svakom pogledu, Obama je nakon svoje pobjede 2008. trebao biti snažan iskorak naprijed, ali osam je godina kasnije u mnogočemu jasno da američko društvo nije spremno ni za neke osnovne pomake. Količina rasistički motivirane mržnje prema Obami i pobjeda Trumpa temeljena umnogome na tome sugerira koliko je Amerika daleko od tolerantnog društva kakvo umišlja da je. I dalje ogroman otpor vjerojatno najvažnijem potvratu predsjednika na odlasku, proširivanju osnovne zdravstvene zaštite, drugi je ključan element u shvaćanju ‘dviju Amerika’ i onoga što Obama ostavlja iza sebe. Za uvođenje nečeg ostatku svijeta, razvijenog i nerazvijenog, toliko elementarnog kao što je najosnovnije zdravstveno osiguranje 44. se predsjednik morao boriti rukama i nogama, praktički nagurati Americi u grlo, ali čini se da ni to nije bilo dovoljno. Jedna od stvari kojima se Trump misli pozabaviti upravo je demontiranje onog što bi malogdje na svijetu bilo predmet spora, kamoli izljeva žući koje u Americi izaziva.
Političar prema definiciji ne može zadovoljiti svakoga i povlačiti uvijek popularne poteze, ali lista dobrih stvari koje je Obama napravio u iznimno teškim uvjetima neprekidnog i snažnog otpora širokih slojeva američkog društva i izrazito neprijateljskoga zakonodavnog tijela nadmašuje njegove promašaje. Na unutarnjem planu ostvario je, izgleda samo načas, vječni san svih progresivnih snaga o osnovnom zdravstvenom osiguranju za većinu građana i zauzdao podivljale studentske zajmove na kojima su privatnici, baš kao i u slučaju zdravstva, ostvarivali opscene profite, iako je riječ o osnovnim funkcijama države. Već je to dvoje bilo previše za društvo koje se uglavnom gnuša solidarnosti i smatra da je sve na prodaju onom tko si to može priuštiti. Ekonomija koju je dobio u ruke bila je u očajnom stanju, zahvaljujući vjeri u čudesne moći privatnog sektora kojem je desetljećima dopušteno da vedri i oblači kontinuiranim smanjivanjem državnog nadzora, ali i aktivnom potporom države financijskom sektoru. Trenutačno je to ekonomija s respektabilnim gospodarskim rastom na rubu postizanja pune zapošlenosti (stopa nezaposlenosti iznosila je 4,6 posto prošli mjesec), premda je samo u siječnju 2009., kada je Obama službeno preuzeo dužnost, oko 600 tisuća Amerikanaca ostalo bez posla. Bez obzira na to, generala poslije bitke, posebice s ‘pro-biznis’ strane, nikad nije bilo više, biseri ekonomske mudrosti i ekspertize onih kojih nisu imali ništa korisnog za reći kada je ekonomija bila u slobodnom padu, danas ispadaju čak i kroz zatvorena usta. I u pogledu energetike Obamina je administracija napravila velike pomake prema zelenom, što je okrunjeno i u globalnoj areni potpisivanjem Pariskog sporazuma o klimatskim promjenama. I to će Trump, neuvjerjen u te klimatske promjene, ubrzo promijeniti.
