Petar-Pierre Matek

Duga je lista svih onih koji imaju utjecaj i izdašne proračune, a nisu po volji ni HDZ-u ni Mostu. No pitanje je kriterija. Jesu li kriteriji za nečiju smjenu troškovi reprezentacije, pogrešna stranačka pripadnost ili nekompetentnost i loš rad, čak i kriminal?

Ni Most ni HDZ još uvijek se nisu domislili kako se postavit prema guverneru Hrvatske narodne banke Borisu Vujčiću. Smijeniti ga nije lako, a mandat mu istječe tek sljedeće ljeto. No iznenađenja su uvijek moguća. Tako je na prošlotjednoj sjednici Vlade predložen opoziv predsjednika Uprave Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) Dušana Tomševića i članova Uprave Martine Jus i Gorana Filipića te imenovanje Tamare Perko novom predsjednicom Uprave.

Istovremeno su pokrenute smjene na čelu ‘strateških tvrtki’ – Narodnih novina, HP-Hrvatske pošte, Hrvatske lutrije, APIS-IT-a…

No pravi je plijen još uvijek nepodijeljen. I do njega je ipak malo teže doći. Riječ je o moćnim državnim kompanijama, ali još više o regulatornim institucijama u kojima stoljuju ljudi koje imenuje Vlada, a potvrđuje ih Sabor. Upravo su to funkcije koje dolaze s relativno malim poslovnim rizicima, ali zato s posebnim pogodnostima, dugim mandatima, velikim ovlastima; i velikim iznosima koje treba raspodijeliti ‘pravedno’. A kad se dijeli takav plijen, znači da je sezona lova otvorena.

Najviše se trenutačno kuha u Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (HAKOM), agenciji za elektroničke komunikacije, poštanske i željezničke usluge, koja nadzire 13 milijardi kuna teško tržište telekomunikacija i infrastrukture. HAKOM-om upravlja Vijeće, na čijem je čelu od 2013. Dražen Lučić. Njemu mandat istječe tek nagodinu, ali ga ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković već sad želi smijeniti. Butković je, očekivano, na naš upit ostao nedostupan, a tek se neslužbeno može doznati kako je lista Lučićevih ‘grijeha’ poveća. Lučićev je krimen tako rastrošnost u reprezentaciji, skupi božićni darovi za poslovne partnere i strateški ručkovi, stavke koje ima gotovo svako tijelo na državnoj, javnoj, pa čak i lokalnoj razini. – Svi troškovi reprezentacije u skladu su s Financijskim planom. Izmišlja se ‘problem’ gdje ga nema, očito kako bi se naštetilo ugledu HAKOM-a – odgovaraju iz te agencije.

Lučićevi su grijesi i to što Agencija unajmljuje prostore za 12 milijuna kuna pored praznih državnih nekretnina, a zamjera mu se i kašnjenje u radu, oglušivanje na naputke ministra (premda je Agencija kao regulator neovisna u svom radu), te neprimjerena komunikacija.

A svi ti grijesi isplivali su na površinu u trenutku dok se iščekuje što će odlučiti Europska komisija o gradnji optičke mreže koja bi trebala dovesti po barem jedan internetski link u svaki grad i općinu. Za to se iz EU-fondova može povući 86 milijuna eura odnosno 85 posto vrijednosti projekta. Referentna točka za taj posao, odnosno mjesto na kojem će se odobravati koji su investicijski projekti prihvatljivi za ta sredstva, Ministarstvo je mora, prometa i infrastrukture preko Odašiljača i veza (OiV), a tako izgrađena infrastruktura ostat će u trajnom vlasništvu države i iznajmljivat će se svim teleoperaterima u zemlji pod jednakim uvjetima. Nisu to jedina sredstva koja su Hrvatskoj na raspolaganju. Europska je komisija već odobrila i 123 milijuna eura vrijedan plan izgradnje nove pristupne infrastrukture, optičkih i brzih veza, kojom bi se brzi internet doveo i u ruralna područja, na otoke i druga mjesta gdje brzog interneta nema ili gdje velikim operaterima to nije isplativo graditi i nadovezati na agregacijsku mrežu. No s EU-potporama operaterima i drugim tvrtkama gradnja i upravljanje itekako se isplati. A Lučić, kažu upućeni, u vezi s time ne surađuje koliko bi trebao. Preveliki novac je u pitanju da bi se sve prepustilo u ruke Lučiću.

Smijeniti ga može tek Sabor, iako mu mandat traje još dvije godine. Za njegovu smjenu najviše je, navodno, zainteresiran Most koji, može se čuti, želi kontrolu nad HAKOM-om i raspodjelom novca za infrastrukturu. Iz Mosta neslužbeno pak poručuju kako su oni tek zaštitnici hrvatskih interesa te da ne žele kadrovirati, ali će učiniti sve kako bi infrastruktura ostala u hrvatskim rukama, aludirajući valjda na lobiranje Angele Merkel da se izgradnja infrastrukture povjeri HT-u odnosno Deutsche Telekomu preko Junckerovog plana.

Teško nam je to komentirati, ali jasno je da je HAKOM meta napada zbog velikog utjecaja na razvoj tržišta koje regulira te ponajprije zbog neovisnoga pravnog statusa kao regulatornog tijela – poručili su iz te agencije.

To definitivno nije jedino mjesto oko kojeg će se lomiti koplj. Vrlo brzo na tapeti bi mogao biti još jedan regulator – Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), koja barata proračunom od 26,2 milijuna kuna. Samostalna, neovisna i neprofitna pravna osoba s javnim ovlastima za regulaciju energetskih djelatnosti, koja kao i HAKOM za svoj rad odgovara samo Saboru, mogla bi se ponovno naći u žarištu. Sabor je već predbacio HERA-i kako nije građane dovoljno informirala da uvođenje razdjelnika ne znači i uštedu. A još je jedan vruć krumpir, kvote podijeljene putem špekulativnih projekata za obnovljive izvore energije s posebnim fokusom na kvote za biomasu i njihovu izdašnu raspodjelu. Inače, čelnik HERA-e je od 2012. Tomislav Jureković, a mandat bi mu trebao trajati čak sedam godina, dakle do 2019. Odluku o razrješenju može donijeti Sabor na prijedlog Vlade. Panenićevo Ministarstvo gospodarstva čak je uoči pada Vlade i raspuštanja Sabora pokrenulo postupak smjene Upravnog vijeća i Jurekovića, ali je prije realizacije Vlada pala i Sabor je raspušten. HERA-i se zamjerilo zbog ‘uočenih propusta u donošenju podzakonskih akata sukladno propisima koji uređuju područje energetike’. Konkretnije, HERA navodno nije donosila odluke u zakonskom roku. Jedan od propisa koji još nije donesen je metodologija utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za prihvat i otpremu ukapljenoga prirodnog plina, osnovni preduvjet za postojanje LNG terminala na Krku. Bez te metodologije terminala ne može biti. Kasnije se i s donošenjem metodologije za određivanje tarifnih stavki u distribuciji i prijenosu električne energije, s donošenjem Općih uvjeta za korištenje mrežom i opskrbu električnom energijom, a tržište je njezina pravila o promjeni opskrbljivača električnom energijom, na primjer, čekalo 21 mjesec dulje nego što je trebalo. To nisu jedini grijesni. Kao da to sve nije dovoljno, Jurekovićev je najveći problem što mu se servira da ga je doveo Ivan Vrdoljak, što je itekako dovoljno da se u dogledno vrijeme Sabor, na prijedlog Vlade, pozabavi njegovim smjenom.

I više je nego izvjesno da će nekome uskoro zasmetati Tomislav Barada, inače predsjednik podružnice HNS-a iz dalmatinskog Segeta, koji je predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske agencije za obvezne zalihe naftne i naftnih derivata (HANDA), kojem mandat istječe 2019. godine. Riječ je o regulatornoj instituciji kojoj je zadaća sigurna i pouzdana opskrba naftom od ove godine postaje proračunski korisnik s 11,1 milijun kuna dotacija iz proračuna, a na njezinu je čelu još uvijek Barbara Dorić, koju prati glas da svoju karijeru, premda je nesumnjivo stručnjak ekonomije, a ne nafte, duguje Radimiru Čačiću. Ona je politikom, kaže, neopterećena, mandat joj traje do lipnja iduće godine, a najveći dio njezina posla bio je odlučiti kome će se dodijeliti koncesije za istraživanje nalazišta naftne i plina u Slavoniji. Hoće li i njoj presuditi krimen Milanovićevi vlasti ili će se izvući drugi grijeh, teško je procijeniti.

Burno će biti i u Agenciji za elektroničke medije. Mirjana Rakić još je u ožujku prošle godine podnijela ostavku na svoje dužnosti u Vijeću za elektroničke medije, za čiji je rad u proračunu u ovoj godini osigurano 57,2 milijuna kuna. Vlada je u ožujku dala negativno mišljenje na Izvješće o radu Vijeća i Agencije za elektroničke medije za 2014. godinu te Saboru predložila da zbog teških propusta u ispunjenju zakonskih obveza smijeni sve članove Vijeća i njegovu predsjednicu Mirjanu Rakić. Rakić je u svibnju poslala i požurnicu Ministarstvu i premijeru Oreškoviću u vezi sa svojom ostavkom, ali odgovor Vlade nije dobila, tako da ni ta trakavica nije dovršena.

Do 2019. trajat će mandat i Goranu Matešiću iz Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave. Hoće li on nekome na toj poziciji zasmetati s obzirom na to da ga je imenovala Vlada Zorana Milanovića? Za odgovor bi trebala kristalna kugla, no, bude li problema u provođenju i implementaciji novog Zakona o javnoj nabavi odgovornost bi mogla pasti na njegova pleća, premda i njegovu smjenu treba provesti Sabor.

Vladi će biti iznimno teško smijeniti Marka Krištofa, ravnatelja Državnog zavoda za statistiku. No dok su podaci o rastu BDP-a u uzlaznoj putanju, možda Krištof nikome ni ne smeta, a kada se napokon izmijeni Zakon o statistici smjenu će trebati dobro obrazložiti. Uostalom, rad Zavoda nikad nije bio transparentniji, što mu svakako ide na ruku. Upitna je i sudbina Damira Novinića na čelu Agencije za investicije i konkurentnost, kojoj se proračun povećao u ovoj godini za 4,7 milijuna kuna i sada iznosi 16,8 milijuna. Njemu je mandat istekao prošle godine, a natječaj za novog ravnatelja upravo je raspisan.

Duga je lista svih onih koji imaju utjecaj i izdašne proračune, a nisu po volji ni HDZ-a ni Mosta. No pitanje je kriterija. Jesu li kriteriji za nečiju smjenu troškovi reprezentacije, kriva stranačka pripadnost ili nekompetentnost i loš rad, čak i kriminal? Neke ljudi nemoguće je smijeniti bez valjanog razloga, koji prije svega treba i dokazati. Dodatni problem stvara i činjenica da je neke ljudi nemoguće zamijeniti i postaviti bez javnog natječaja, a stoga i raste nervoza. Pitanje je samo kada će i gdje kulminirati.