Stabilna politička stabilnost

Ako Andrej Plenković ovlada strankom, ako bude imao dobre savjetnike i ako osmisli originalan, ambiciozan i motivacijski program za preostale tri godine mandata, preokret bi mogao biti dojmljiv.

S ljedećeg četvrtka, 19. siječnja, navršit će se tri mjeseca otkad je u Saboru izglasana Vlada na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem. Kad se na tih 90 dana priđe još deset dana, ispada da će 29. siječnja završiti razdoblje u kojemu je ubičajeno da se u analizama nova državna administracija donekle štedi u ocjenama rada. Nakon ‘prvih sto dana’ bio bi završen medijski lovostaj. Vlada više neće imati izlike da je u fazi ustrojavanja.

Ako bi se uoči isteka sto dana počeli prikupljati elementi za ocjenu starta druge vlade HDZ-a i Mosta, moglo bi se reći da, prema niskim kriterijima koje su ostavile prethodne dvije vlade, ova ekipa i nije tako loše startala. Najveći je nedostatak, koji će se s vremenom vjerojatno sve više iskazivati, u tome što Program Vlade za mandat 2016. – 2020. zapravo nije kvalitetna i koherentna podloga kroz koju bi se, s kvalitetnim rezultatom, prosijavali svi izazovi i dvojbe s kojima su se suočili ili će se suočiti u Banskim dvorima.

Nedvojbeno je da je Andrej Plenković posvećeniji svom poslu od Zorana Milanovića i da ima više političkog iskustva od Tihomira Oreškovića. Jednako tako, dojam je da se većina ministara trudi nešto raditi. Ova vlada, za sada se tako čini, ne bježi od donošenja odluka ili odlučivanja da će neke odluke biti donesene. A usprkos stalnom igranju skrivača i međusobnom nepovjerenju ekipa iz HDZ-a i Mosta za sada postoji relativno stabilna politička stabilnost.

U plus Plenkovićevoj ekipi ide to što je u kratkim rokovima donijela proračun za 2017. i što se nije išlo s privremenim proračunom. Minus je što je ministar financija Marić na kraju predložio proračun koji je 4,6 milijardi kuna veći od prethodnog i što se rast BDP-a od oko tri posto planira postići ponajprije jačanjem osobne potrošnje. Ministar rada Ćorić ugasio je dio vatre oko starih dugova države u javnom sektoru. Ministar Dobrović progurao je svoj plan gospodarenja otpadom. Ministar Kovačić naznačio je kakve-takve promjene u radu javne uprave. Ministrica Dalić objavila je paket promjena koje bi trebale smanjiti parafiskalna davanja. I tako, gotovo su svi ministri ponešto osmislili i javno predstavili.

Nažalost, za sada je vidljivo da i Plenkovićeva vlada funkcionira na načelu da svako ministarstvo svira prema nekoj svojoj partituri, a da onda sve to na kraju zvuči kao kakofonija. Ispravljuju se propusti prethodnih garnitura, ‘furaju’ neke osobne ideje i vjerovanja ministara… Tako je moguće biti bolji u usporedbi s prethodnicima, ali nije dovoljno ako se Hrvatska želi pomaknuti s dna većine rang-lista članica Europske unije. Za to će trebati prava vizija i inovativnost. Pokazuje se da će 2017. biti godina učenja na pokušajima i pogreškama. Predsjednik Vlade Andrej Plenković svoj će pravi ispit polagati potkraj 2017. Ako ovlada svojom strankom, ako bude imao dobre savjetnike i ako osmisli originalan, ambiciozan i motivacijski program za preostale tri godine mandata, preokret bi mogao biti dojmljiv.

Ovako, bez kvalitetnih kriterija i razrađenih scenarija, događat će mu se ovo što se događa s idejom o otkupu Ine od Mola i financiranju tog preuzimanja prodajom 25 posto HEP-a. Odgovor prema kojim načelima postupati trebao bi se naći u spomenutome Vladinu programu. Ondje pak o tom slučaju nema ništa upotrebljivo. Postoji samo dio o unapređenju sigurnosti opskrbe naftom, u kojemu piše: ‘Vlada će iskoristiti povoljan geostrateški položaj Hrvatske koji omogućava dobavu nafte i naftnih derivata za potrebe europskog tržišta kopnenim i pomorskim putem, čime je osigurana opskrba hrvatskog tržišta…’ Ajde, neka netko iz ovog iščita kako se postavit će u slučaju Ine!

Pomoći ne može ni na webu objavljena misija novosnovanoga Ministarstva upravljanja državnim imovinom. Misija je sročena krležijanskom rečenicom dugom čak 11 redaka, a koja počinje da treba ‘stvoriti uvjete i izgraditi kapacitete koji će osigurati izradu kvalitetnih provedbenih propisa i ključnih dokumenata upravljanja i raspolaganja državnim imovinom te njihovu provedbu, a vezano uz organizirano, racionalno, razvidno i javno upravljanje i nadzor nad državnim imovinom i s njome povezanim obvezama u ime i za račun građana Republike Hrvatske…’ To je samo jedan od primjera u kakvome zrakopražnom prostoru odlučuje Plenkovićeva ekipa. To su joj, istina, ostavile prethodne vlade, ali ako želi uspjeti, Plenković neće imati rezultate bude li vodio taktiku a da nije utemeljena na strategiji.