Zašto sve više volim izabranog predsjednika SAD-a Donalda Trumpa

Trump ruši kanone samonametnutoga samozaglupljivanja zbog kojega Zapad postupno gubi vodstvo i nema prave odgovore na ruske velikodržavne i islamističke projekte.

Otvoreno neprijateljstvo prema Trumpu čak i prije prve predsjedničke odluke i moguća opstrukcija preuzimanja dužnosti pokazuju koliko je ukorijenjenost vladajućeg establišmenta duboka, a promjene teške. Čak i u Americi.

Volim glumicu Meryl Streep, još od njezinih mladih dana, upravo zbog lakoće s kojom nosi teške uloge. To mi je neočekivano bilo čuti kako primajući Zlatni globus za životno djelo, umjesto zahvale, prenapregnutim patetičnim glasom napada izabranog predsjednika Donald Trumpa, gotovo kao vjesnika kraja svijeta: onoga koji vrijedi reportera New York Timesa zbog njegove invalidnosti, onoga zbog kojega će se pripadnici holivudske industrije zabave i filma odsad ubrajati među najviše ocrnjivane društvene skupine. Pozvala je u revolucionarnom stilu slavljena M. Streep sve glumce, sve strance, sve novinare i sve ostale u aktivnu obranu prvoga amandmana američkog Ustava (onoga koji jamči temeljne ljudske i građanske slobode) od budućeg američkog predsjednika. Ako slušate samo njezin politički vapaj, morate poželjeti udijeliti koji dolar jadnim holivudskim selebritijima za zaštitu njihovih sloboda i prava.

Kako vrijeme prolazi, sve više volim i izabranog američkog predsjednika Donald Trumpa. Ponajprije zbog njegove ‘drukčijosti’, zbog odvažnosti kojom ruši kanone blazirane političke korektnosti, toga samonametnutog zapadnjačkog ograničavanja prava na propitivanje i vlastito mišljenje ako se ono razlikuje od lijevoliberalnih stereotipa. Upravo to samonametnu samozaglupljivanje velikim je dijelom prouzročilo ono na što uporavaju mnoge zapadne obavještajne službe, uključujući i američke: svijet je u sigurnosno najizazovnijem razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata, Zapad postupno gubi vodstvo i nema prave odgovore na ruske velikodržavne i islamističke projekte. Trump zna pretjerati, pa i uvijediti ljude u izravnosti svoje komunikacije, ali ne libi se reći, ući u bitku sa starim establišmentom i prvacima političke korektnosti koji su sami sebe proglasili nedodirljivima. Tako je odmah ‘odtvitao’ i Meryl Streep da je jedna od najprecenjenijih glumica u Hollywoodu, da ga napada iako ga uopće ne poznaje.

U tome oštrom duelu, dakako, oboje pretjeruju: i briljantna glumica Meryl Streep koja je ušla u rolu gorljive političke aktivistice i verbalno razbarušeni šumeni i uspješni poslovni čovjek Donald Trump, izabran predsjednik s mandatom da promijeni Ameriku. Dramatični napad velike glumice na izabranog predsjednika samo je jedan od oblika otpora s kojima se susreće Donald Trump između izborne pobjede i preuzimanja vlasti. Uoči odlaska Obamina je administracija pustila da u Vijeću sigurnosti prođe (suzdržala se od glasovanja) rezolucija (2334) koja izričito osuđuje izraelsku gradnju naselja na spornim (okupiranim) područjima i podrazumijeva rješenje izraelsko-palestinskog sukoba na temelju stvaranja dviju država.

Bila je to očita blokada najavljenje Trumpove naglašenije proizraelske politike na Bliskom istoku. Obavještajne službe izišle su s informacijama o udaru ruskih hakera na Demokratsku stranku, sugeriravši u medijskoj obradi da je predsjednik Putin dobio izbore za Trumpa. Naknadne informacije i brifing izabranog predsjednika u službama pokazao je pak da Rusija uistinu u sklopu informacijskog rata napada (i) američke sastave, ali da se ne može zaključiti da je to utjecalo na izborne rezultate. Prema nekim najavama, demokrati bi u suslušanjima pred Kongresom mogli odgovoriti ili blokirati imenovanje nekih članova Trumpova kabineta, koji je zapravo američka vlada. Nakon Obamina prvog izbora devet članova njegova kabineta automatizmom je prošlo suslušanje pred Kongresom na sâm dan predsjedničke inauguracije. Iako republikancima uopće nisu bili po volji. Nakon Obamina prvog izbora bogohulno je bilo ne pljeskati, ne diviti mu se u medijima, ne vidjeti unaprijed njegov genij, poput članova norveške Akademije koji su mu već u prvoj godini mandata, 2009., dodijelili Nobelovu nagradu za mir. Bilo je to u vrijeme kad je vodio dva rata: u Iraku i Afganistanu te neposredno prije arapskih proleća i bliskoistočne ratne eksplozije, koji su pokazali svu raskoš njegova mirovnog menadžmenta. Nakon Trumpova izbora nazadno je uopće pomisliti da bi on možda mogao biti kompetentan, racionalan i dobar presjednik. Upravo zato Hillary je izgubila izbore. Otvoreno neprijateljstvo prema Donaldu Trumpu čak i prije prve predsjedničke odluke i moguća opstrukcija preuzimanja dužnosti pokazuju koliko je ukorijenjenost vladajućeg establišmenta duboka, a promjene teške. Čak i u Americi.