Ovo je vrijeme neobičnog mira. Nema hiperinflacije, nelikvidnosti, recesije… Nakon 28 godina praćenja tranzicije, međutim, teško je uvjeriti se da su tektonske promjene završile. Da ne prijeti nekakav slom…
Možemo se pasivno uljuljati u ovim relativno stabilnim godinama. Ali bilo bi bolje liječiti PTSP novim uzbuđenjima. Samo ovaj put svjesno provociranima, uz jasnu viziju upravljanja promjenama…
I sve je to okej, ali nešto ipak fali. Nekako su mi sve to mirnodopske teme. Nema više velikih, povijesnih, dramatičnih tema kakvih je bilo od početka tranzicije. Ono kad je 1989., još u socijalizmu, tadašnji premijer SFRJ-a Ante Marković donio zakon prema kojemu se dopušta privatno vlasništvo nad do tada društvenim poduzećima. Pa vođenje ekonomije zemlje u uvjetima Domovinskog rata. Pa pretvorba i privatizacija. E, bila je tu i hiperinflacija. Cijene su na mjesec rasle 30 posto! Onda Valentićev iznenadni antiinflacijski program 1993. Pa se hiperinflacija pretvorila u krizu nelikvidnosti. Onda je nelikvidnost promijenila agregatno stanje i prouzročila veliki val stečajeva i otpuštanja. Pa štrajkovi. Onda početkom 21. stoljeća eksplozija investicija bez pokrića, sumanuto zaduživanje, lu-dilo na domaćoj burzi… Onda slom 2008. I na kraju, a čini mi se da je to bio presudan moment za moju sumnju na elemente medijskog PTSP-a, čak šest godina pada BDP-a, tj. recesije koja je završila fiskalizacijom i predstečajnim nagodbama. Evo nas u drugoj godini oporavka. Fazi uzleta, što bi se reklo rječnikom klasične cikličke teorije. Neplaćanja se (još) nisu vratila kao epidemija. Cijene variraju od blage deflacije prema blagoj inflaciji. Kamatne stope lagano padaju čak i za hrvatske poduzetnike. Broj nezaposlenih pada. Štrajkova nema. Čak se i vanjski dug prema nekim pokazateljima smanjuje…
Pomalo zavidim kolegama političkim novinarima. Kod njih je sve jednostavnije. Adrenalin je uvijek tu. Uvijek dolaze nekakvi izbori. Nemojte misliti da se žalim samo vama, drage čitateljice i čitatelji. Pitaš sam ja i stručnjake. Nisam baš pitaо psihijatre. Zadržao sam se na psihologima. Kažu: ‘Kao i obično, vi novinari pretjerujete. Nije ti to nikakav tranzicijski PTSP. Samo se još nisi prilagodio novim okolnostima. U fazi si prilagodbe! Bit će sve dobro.’ Nadam se. Pokušavam si vizualizirati promjene. Nekadašnje teme o pretvorbi, hiperinflaciji, nelikvidnosti… mjerili smo na onim kolnim vagama koje mogu mjeriti desetke tona teške terete. Sadašnje teme mjerimo na vagi koja je predviđena za težine do nekoliko stotina kilograma. Počelo je, možda toga nismo ni svjesni, srednje fino ugađanje ekonomskog sustava.
