DEL VECCHIO Kreator spajanja Luxottice i Essilora u novog vladara industrije naočala

Kreator spajanja Luxottica i Essilora u novog vladara industrije naočala. U jednom od najvećih europskih prekograničnih spajanja u povijesti talijanska Luxottica i francuski Essilor stvorit će novog diva u području naočala. Prije kraja ove godine bit će to kompanija tržišne vrijednosti od 50-ak milijardi eura koja na godinu uprihoduje oko 15 milijardi eura u više od 150 svjetskih zemalja i drži 15 posto globalnog tržišta.

Nije dugo trebalo čekati u novoj poslovnoj godini na prvo veliko spajanje koje je donijelo novoga globalnog lidera. U jednom od najvećih europskih prekograničnih spajanja u povijesti, talijanska Luxottica i francuski Essilor stvorit će tako novog vladara u području naočala. Prije kraja ove godine industrija naočala tako bi trebala dobiti diva tržišne vrijednosti oko 50 milijardi eura koji na godinu uprihoduje oko 15 milijardi eura u više od 150 zemalja svijeta, drži 15 posto globalnog tržišta i zapošljava više od 140 tisuća ljudi. Iako je službeno riječ o spajanju jednako, uvjerljivo najveći dioničar nakon spajanja bit će osnivač i predsjednik Luxottice Leonardo Del Vecchio, kojem će pripasti 38 posto dionica, 31 posto glasova (sâm je pristao na to ograničenje), ali i titula šefa kompanije, a šef Essilora Hubert Sagnières bit će njegov zamjenik.

Luxottica možda vlada industrijom, ali čelna pozicija sve manje je sigurna u dinamičnoj industriji i spajanje s konkurentom utvrdilo bi je u dogledno vrijeme. Samo Luxottica zapošljava gotovo 80 tisuća ljudi i okreće 7,7 milijardi eura na godinu, a Essilor je manji i ostvaruje prihode nešto manje od šest milijardi eura uz 60-ak tisuća zaposlenih. Holdinška kompanija obitelji Del Vecchio koja kontrolira Luxotticu zamijenit će, prema dogovoru, 62 posto svojih dionica za svježe izdane Essiloro dionice, a nova kompanija zvat će se jednostavno LuxotticaEssilor. Osim vlastitih brendova, Luxottica izrađuje naočale i za druge modne divove kao što su Prada, Chanel i Armani, ali 81-godišnji rodonačelnik industrije luksuznih naočala još nije zadovoljan. U posljednje dvije godine promijenio je tri šefa kompanije i osobno se ponovo angažirao u upravljanju kompanijom koju je izgradio. Još u prvoj polovici prošle godine nagadalo se da je ključni razlog njegova povratka u žravan iz kojeg je izazao deset godina ranije po-najprije sklapanje novih dogovora i sada je jasno da su sumnje bile opravdane. Upravo je spajanje s drugoplasirom konzumentom bila jedna od najpomijenjenijih mogućnosti, tako da prošlotjedna vijest nije iznenadila vjerojatno nikoga.

Naš projekt ima jednostavnu motivaciju – bolje odgovoriti na potrebe velike svjetske populacije u pogledu korekcije i zaštite vida spajanjem dviju velikih kompanija, jedne posvećene lećama i druge okvirima – sumirao je očito šef Essilora Hubert Sagnières. Još koncizniji bio je Del Vecchio ustvrdivši da je Luxottica imala brend, ali nedostajale su kvalitetne leće. Logika je u ovom slučaju jasna, Talijani su vlasnici nekih od najvećih brendova u industriji poput Ray Bana i Oakleyja, Francuzi su najveći proizvođač leća na svijetu, pa se spajanje čini racionalnom odlukom dvaju velikih igrača u industriji koja nudi znatan rast (prošle godine vrijedno 120 milijardi dolara uz procjenu rasta od 2,5 posto u razdoblju od 2015. do 2020.) i općenito vrlo povoljne uvjete poslovanja. Naočale su savršen spoj modno privlačnog i zdravstveno nužnog, a brojke kod svih u industriji izazivaju zazubice. Od nekih 7,3 milijarde ljudi na planetu, čak 63 posto njih treba pomoć za vid, s tim da njih 2,5 milijardi dosad taj problem nije riješilo (većina ih je u Aziji, Africi i Latinskoj Americi). Sve veći problem sunca i štetnog zračenja, pak, pretvorio je sunčane naočale iz estetskog u zdravstveno pitanje, što ih u posljednje vrijeme čini iznimno privlačnom poslovnom kategorijom. Još je važniji podatak da usprkos velikoj količini jeftinih sunčanih naočala i kopija poznatih brendova, gornji segment (200 dolara po naočala i više) vrijedi oko 13 milijardi eura i nastavlja rasti.

Namjera je stoga savršeno očita, kombiniranjem snage, Luxottica i Essilor objedinili bi tržišta korekcije vida i luksuzna/zaštite od sunca, čime bi na duže staze osigurali vodeću poziciju u industriji. I matematika je uvjerljiva, konzervativna procjena govori o troškovnim sinergijama vrijednima oko 300 milijuna eura na godinu, s tim da su mnogi i optimističniji pa vjeruju u dvostruko veći iznos potencijalnih sinergija. Dojam je i kako problema s regulatorima ne bi trebalo biti, iako će proces odobravanja vjerojatno potrajati do kraja godine. Tržište razmišlja slično, dionice obiju kompanija na kraju trgovanja nakon objave spajanja ostvarile su uvjerljiv rast. Luxottica je skočila 8,25 posto, na 53,65 eura za dionicu, a Essilor je skočio 11,9 posto, na 114,2 eura.

Ipak, koliko god je sada teško vidjeti nešto sporno u spajanju, prije nekoliko godina to nije bio slučaj. Essilor je još prije otprilike tri godine pristupio Luxottici s idejom spajanja, ali našao je na zatvorena vrata jer Talijani takvu kombinaciju tada nisu smatrali interesantnom. To se u međuvremenu promijenilo i prema svemu je sudeći izravno povezano s povratkom Del Vecchija u prve redove, ali i promjenama kroz koje je Essilor prošao okrenuvši se više potrošačima. Već smo neko vrijeme bili svjesni da je to pravo rješenje, ali tek su se sada stvorili pravi uvjeti koji su to omogućili, potvrdio je tako Del Vecchio da je mijenjanje fokusa kod konkurenta bilo važan faktor u odlučivanju. Nije nevažna u odlučivanju bila i spoznaja da Essilor, koji se u kratkom roku uspješno fokusirao sa zdravstvenog na širi potrošački segment, ima kapacitet u bližoj budućnosti ugroziti dominantnu poziciju Luxottice, prije svega kupnjom slabijih igrača na tržištu. Analitičari su još prošle godine upozoravali na malog, ali sve vižljastijeg i uspješnijega konkurenta Safila, smještenog na trećem mjestu, koji je mogao u tom slučaju imati ulogu ‘kingmaker’ (onaj koji određuje kralja). Šefica Luisa Delgado nije u potpunosti odbacila mogućnost prodaje kompanije, pa su u Luxottici vjerojatno počeli ozbiljnije razmatrati mogućnosti. Zanimljivo je u tom smislu razmišljanje Sagnièresa koje izvršno demonstrira koliko je poimanje konkurencije danas fluidnije nego što se čini.

Za njega, rekao je novinarima, glavna konkurencija uopće nije u drugim proizvođačima naočala, poput trenutačno trećeg igrača na tržištu Safila, nego u proizvođačima drugih luksuznih dobara kao što su LVMH i Kering. ‘Kada ljudi kupe šal od 300 dolara umjesto novih naočala, tužan sam. Možda im trebaju nove naočale, a novi šal neće im biti toliko koristan’. Riječ je o razmišljanju koje se sve češće može čuti, primjerice i u proizvođaču vrhunske audio i videoopreme Bang&Olufsen, čija uprava konkurenciju vidi prije svega u skupom automobilu na koji se odluče njihovi potencijalni kupci ili odmoru na nekoj egzotičnoj i luksuznoj lokaciji. Drugim riječima, svi oblici trošenja na luksuz konkurencija su jedni drugima, neovisno o usluzi i proizvodu.

Strahovi analitičara nisu uopće vezani uz odluku o spajanju, koju malo tko može dovesti u pitanje, nego uz povratak Del Vecchija, koji je već bio prepustio upravljanje kompanijom drugima. Njegovo vraćanje u poznim godinama povuklo je, očekivano, pitanja o sukcesiji i kvaliteti vođenja kompanije, premda se zasad čini da itekako zna što radi. Sâm je pokušao djelomično otkloniti skepsu obećanjem da se vraća na samo nekoliko godina, ali je očito da se teško odvaja od svog ‘djeteta’, što načelno nije pozitivna stvar jer nije više u najboljim godinama. S druge strane, postizanje dogovora sugerira da stari lisac još uvijek ima pokoji trik u rukavu i da vrlo dobro percipira kretanja na tržištu. Shvatio je na vrijeme da Essilor postaje vrlo ozbiljan i izravan konkurent koji bi u skoro vrijeme mogao ugroziti vodeću poziciju Luxottice i na to je reagirao osiguravši svojoj kompaniji još koju mirnu godinu na vrhu, ali i podebljan izvor prihoda. Isto tako, pristajanjem na podjelu moći u novoj kompaniji sa šefom Essilora umiro je uvelike i strahove o odlasku na vrijeme. Tržište sada vjeruje da je pitanje ‘nasljeđivanja’ riješeno imajući u vidu da je Sagnières dobrih 20 godina mlađi i očit izbor za nasljednika, kao i da će Del Vecchio teško uskoro nadmašiti ovaj pothvat. Drugim riječima, skori odlazak bio bi najbolji oprostaj od industrije koju je velikim dijelom osobno stvorio.

Danas najbogatiji Talijan težak oko 20 milijardi eura, ne može biti tipičnija ‘preko trnja do zvijezda’ priča, život kao da su mu pisali scenaristi. Leonardo je kao dijete završio u sirotištu nakon što ga njegova majka nije više mogla sama uzdržavati (otac mu je umro pet mjeseci prije njegova rođenja). Nakon savladavanja metaloprerađivačkih vještina, budući rodonačelnik modernih naočala ubrzo se okrenuo izradi dijelova za naočale, da bi već tijekom 60-ih počeo graditi svoje carstvo Luxotticu izradom cijelih, vrlo popularnih okvira (kompaniju je 1961. osnovao u Agordu u Dolomitima). Od početka se nije sramio kupovanja rasta i 70-ih počinje preuzimati druge kompanije u lancu, da bi u iduća dva desetljeća krenuo s agresivnom međunarodnom ekspanzijom i grabljenjem poznatih brendova kao što su Ray Ban i Persol, kao i distribucijskog kanala Sunglass Huta. Upravo su ta preuzimanja početkom ovog stoljeća Luxotticu napokon i dovela na tron industrije naočala.