Kina i Indija u srednjem će roku prestići SAD prema ekonomskoj moći. Izbor Donalda Trumpa za predsjednika svjetske sile koja gubi prvenstvo već je viđen u povijesti. Samo je pitanje koliko će štete nanijeti svijetu vrijeme, ali mogu i ubrzati događaje. Uz manje ili više štete unutar SAD-a i na globalnoj razini.
Za praćenje i razumijevanje onoga što će se događati možda može pomoći i usporedba sadašnje faze kapitalizma sa silaznom fazom feudalizma. S današnje povijesne udaljenosti svima nam je kristalno jasno da su događaji u Europi iz druge polovine 19. stoljeća bili uvod u slom feudalizma i konačnu pobjedu kapitalističkog sustava. Samo, ljudima koji su živjeli u burna vremena Francuske revolucije i poslije nje sasvim sigurno nije bilo moguće pojmiti da će se taj višestoljetni feudalni sustav urušiti i što će ga zamijeniti.
Što nakon kapitalizma? Tako i danas nama običnim smrtnicima nije moguće spoznati kad će doći kraj kapitalizma i što će ga zamijeniti. I feudalizam je u više stoljeća bio na kušnjama pa ih je jedno vrijeme uspješno svladavao. Tako se događa i s kapitalizmom kakav poznajemo. U kratkim ciklusima ili dugim valovima (Kondratijevljeva teorija) kapitalizam u ‘produžecima’ uvijek nađe način da produlji svoje postojanje.
Kakve to veze ima s protekcionističkim potezima koje najavljuje Trump? Pojednostavljeno, ono što će, prema svemu sudeći, pokušati raditi Trump (carinska zaštita američke industrije, tjeranje biznisa golom prijetnjom da vraća tvornice u SAD, ukidanje elemenata javnog zdravstva, dizanje zida prema Meksiku…) nije rješenje za probleme kapitalizma. To je samo kazna za uspavane ekonomske umove. Ekonomisti neoliberalnog smjera nisu se potrudili otvorena uma smišljati kako se prilagoditi izazovima četvrte industrijske revolucije i očitim nedostacima starih demokratskih pravila. Lijeno i samozadovoljno tvrdili su da treba tržištu pustiti da samo rješava stvari.
Prema njihovu mišljenju, došao je kraj razvoju ekonomskih misli. Kao u nekoj bajci samo treba smanjiti ulogu države i pustiti da tržište čini svoje. Kao da su recepti od prije dva stoljeća vječno primjenjiv. Pa se sve danas svodi na izbor između odavno umrlih Keynesa i Friedmana. Ili između globalizacije i protekcionizma. To bi, usporedbi radi, bilo kao da je medicina zastala na liječenju bolesti puštanjem krvi upotrebom pijavica. Ili kao da nikad nije izumljen penicilin…
