Film o odrastanju senzibilnog Afroamerikanca koji je ujedno gej zasigurno odudara od uobičajenih slikopisnih prikaza života u tvrdokornim getima SAD-a. Redatelj Berry Jenkins majstor je atmosfere. Tako gledatelj osjeća svaku zraku sunca i guši se u sparini južne Floride. Jenkinsova kamera voli i tamnputa lica svojih junaka, prilagođavajući rasvjetu njihovoj boji koži, što nije čest slučaj u američkom filmu.
No djelo nastalo prema drami Tarella Alvina McCraneyja nije samo vizualno moćno. Nježnosti se izmjenjuju s grubostima, a snovi se sudaraju s okrutnošću života u siromaštvu i mačkom iza kojega protagonisti skrivaju nesigurnost. Jenkins je fantastičan i u radu s glumcima, pogotovo s djecom.
Jedini je problem narativ. Prebrzo se dolazi od točke A do točke B, a neki postupci i metamorfoze likova trebali su biti malo preciznije dočarani. Unatoč tim nedostacima ‘Moonlight’ je jedan od najljepših američkih filmova nezavisne produkcije u posljednje vrijeme. I premda naizgled apolitičan, vrlo je važan za SAD u ova kruta, okrutna vremena.
