Tri izborno testa za Europu

U ovom trenutku zvuči nadrealno. Ali nije zvučalo realno ni da će Merkel okrenuti leđa Kohlu nakon što ju je stvorio ni da će otvoriti vrata nakon što je multikulturalnost proglasila mrtvom program gradi na oporbi radikalnom islamu i islamske društava, u liku Geerta Wildersa. Njegov političkom ustoličenju prethodilo je vjerski (islamistički) motivirano ubojstvo redatelja Thea van Gogha zbog filma koji je kritički propitivao podcinjavanje žena i nasilje nad njima u islamu te aktivizam Ayaan Hirsi Ali, somalsko-nizozemsko-američke feministice, žrtve nasilja nad ženama uime vjere i književnice (’Nevjernica’ i dr.) koja je poticala i dalje potiče istovrsno propitivanje. U europskoj političkoj srednjoj struji Wilders je zbog otvorene i politički nekorektno kritike islama dočekan kao ekstremističko strašilo. Uistinu, njegova su stajališta prema islamizaciji europskih društava beskompromisna i prema aktualnim europskim načelima ekstremna, no prema ostatku svojega stranačkog programa najbiži je – liberalima. S dolaskom Trumpa i njegovim otvorenim najavama da će islamski terorizam izbrisati s lica zemlje Wilders i njegova stranka dobivaju pravo javnosti i ostvare li zapažen ili pobjednički rezultat na skorašnjim izborima, bit će to snažan izazov ostatku Europske unije, osobito njezinu multikulturalnijem i federalnim rješenjima sklonijem dijelu predvođenom njemačkom kancelarkom Merkel. Wilders može postati glavni izazivač promjena u EU.

Promjena u EU ne može doći iz Bruxellesa. Jer birokracija, u ovom slučaju utjelovljena ponajviše u Europskoj komisiji, jednostavno nema u sebi ugrađen taj mehanizam brze prilagodbe i promjene. Katkad je to dobro jer pravilima i procedurom sprječava razne političke ljudi i improvizacije. Katkad je loše jer propušta povijesne prilike i imperative za promjenu. Test europske sposobnosti prilagodbe i promjene dogodit će se zato na terenu, pri čemu će parlamentarni izbori u Nizozemskoj (ožujak), predsjednički u Francuskoj (svibanj) te parlamentarni u Njemačkoj (rujan) biti vrlo važni pokazatelji smjera.

Nizozemska je dugo bila perjanica europskog neoliberalizma: otvorena prema svemu i svima, prvakinja u multikulturalnosti, zemlja svekolikih prava i šarenila u najširem smislu. Vjerojatno se baš zato ondje u političkoj areni pojavio prvi stranački lider koji svoj program gradi na oporbi radikalnom islamu i islamske društava, u liku Geerta Wildersa. Njegov političkom ustoličenju prethodilo je vjerski (islamistički) motivirano ubojstvo redatelja Thea van Gogha zbog filma koji je kritički propitivao podcinjavanje žena i nasilje nad njima u islamu te aktivizam Ayaan Hirsi Ali, somalsko-nizozemsko-američke feministice, žrtve nasilja nad ženama uime vjere i književnice (’Nevjernica’ i dr.) koja je poticala i dalje potiče istovrsno propitivanje. U europskoj političkoj srednjoj struji Wilders je zbog otvorene i politički nekorektno kritike islama dočekan kao ekstremističko strašilo. Uistinu, njegova su stajališta prema islamizaciji europskih društava beskompromisna i prema aktualnim europskim načelima ekstremna, no prema ostatku svojega stranačkog programa najbiži je – liberalima. S dolaskom Trumpa i njegovim otvorenim najavama da će islamski terorizam izbrisati s lica zemlje Wilders i njegova stranka dobivaju pravo javnosti i ostvare li zapažen ili pobjednički rezultat na skorašnjim izborima, bit će to snažan izazov ostatku Europske unije, osobito njezinu multikulturalnijem i federalnim rješenjima sklonijem dijelu predvođenom njemačkom kancelarkom Merkel. Wilders može postati glavni izazivač promjena u EU.

Wildersov vjerojatni dobri rezultat mogao bi dati vjetar u leda Marine Le Pen na francuskim predsjedničkim izborima u svibnju, osobito u svjetlu postojećih (ispalata pola milijuna eura iz proračuna vlastitoj supruzi) i mogućih novih afera glavnog izbornog favorita Françoise Fillona iz narodnjačkog UMP-a. U slučaju pobjede Le Pen, sklone izlasku Francuske iz Unije te Rusiji, stvari bi se mogle dodatno usložniti. Za dobrobit našu i dobrobit Staroga kontinenta iskreno se nadam da će Francuzi izabrati ‘mainstream’, dakle ipak Fillona. Ali i on bi u tom slučaju morao zaokrenuti udesno, prije svega kad je riječ o propusnosti europskih granica i odnosu prema radikalnom islamizmu, što u Francuskoj može izazvati i ozbiljne unutarnje lomove. Bio izabran Fillon ili ipak Le Pen, politika federalne Unije i otvorenih vrata njemačke kancelarke Merkel ostaje ogoljena i sve će više gubiti potporu u Uniji. U toj slagalici jedino Merkel može iznenaditi svojim još jednim političkim ‘saltom mortale’: da nađe zajednički jezik s Trumpom. U ovom trenutku zvuči nadrealno. Ali nije zvučalo realno ni da će okrenuti leđa Helmutu Kohlu nakon što ju je politički stvorio ni da će otvoriti vrata nakon što je multikulturalnost proglasila mrtvom. Angela je dosad uvijek bila pragmatična u zaokretima i preživljavanju. I to bi moglo spasiti Europu od onoga najcrnijeg scenarija – raspadanja.