Home / Financije / Mogu li putni nalozi pokrenuti novu rundu borbe protiv korupcije?

Mogu li putni nalozi pokrenuti novu rundu borbe protiv korupcije?

Bila sam istinski šokirana otkrićem: i priprostošću manipulacije i bahatošću koja vjeruje da uistinu može sve. U Hrvatskoj svakako ima mnogo veće korupcije od putnih naloga – ali ova je uvredljiva i upozorava na bolest sustava.

Nekako istodobno u Hrvatskoj otkrivena je afera sa sličnim elementima nostalgije: zloporaba putnih naloga i manipulacija njima vrijedna četvrtdesetak tisuća eura u uredu bivšeg premijera Zorana Milanovića. Slučaj je baš priprost i banalan: na temelju naloga isplaćeno je 307 tisuća kuna trojici premijerovih savjetnika za putovanja u inozemstvo. Već na prvi pogled jasno je da tih putovanja nije bilo. Savjetnici Neven Budak, Slavko Goldstein i Siniša Petrović, na čija imena naloz glase, opovrgavaju da su ikad putovali na Vladin račun i da su ikad uzeli taj novac. A vjerujem da nitko ozbiljan nije ni pomislio da bi ljudi s takvim reno- meom i iskustvom ušli u tako priprostu manipulaciju i prijevaru. Slučaj je u DORH-u i navodno je jednostavan pa ćemo vjerojatno uskoro znati i krivca. Međutim, mene je u toj priči zaprepastio i porazio upravo taj najbanalniji i golim okom vidljiv oblik prijevaru s pomoću fiktivnih putnih naloga za inozemstvo. Jer dnevnice za inozemstvo višestruko su veće. Prilično sam alergična na populistička otkrića korupcije u sustavu objavljivanjem računa za reprezentaciju, brojenjem zalogaja i gutljava vina. Dok istodobno mjerodavne institucije mirno gledaju kako državni službenici i dužnosnici na strateškim položajima odlučivanja – od općine do države – odjednom postaju vlasnici nekretnina vrijednih milijune eura. No varanje na putnim nalozima (za inozemstvo) korupcijska je institucija koja ima svoju priču i povijest.

U bivšem sustavu putovanja u inozemstvo s pripadajućim putnim nalozima bila su svojevrsna potvrda i nagrada pojedincima srednjeg sloja, razlikovala su ih od onih koji još nisu dobili priliku – malo se napu- tovati. Podrazumijevalo se pritom da se s putnim nalozima za inozemstvo u ono nekompjutorizirano vrijeme postupa vrlo kreativno: dopisivale su se brojke na hotelskim i taksi-računima, oni umreženi putnici imali su i svoje ‘pisce’ računa koji bi vješto kopirali (zapravo krivotvorili) hotelski logo i upisali željenu svotu. Kreacije su išle dotle da bi, primjerice, poznati hotel Grand u Prištini ispio skuplji o njujoške Waldorf Astorije. Bila je to prešutna korupcija sustava. Danas su kompjutorizirani sustavi ukinuli prostor kreacije u putnim nalozima i nekako sam vjerovala da su se i oni koji vole zagrabiti malo-pomalo sofisticirali u metodama. Osobito na tako visokim adresama kao što je to Ured predsjednika Vlade. Zato sam bila istinski šokirana otkrićem: i priprostošću manipulacije i bahatošću koja vjeruje da uistinu može sve. U Hrvatskoj svakako ima mnogo veće korupcije od ove – ali ova je uvredljiva i upozorava na bolest sustava.

No u ovoj rumunjsko-hrvatskoj korupcijskoj paraleli postoji zanimljiv detalj. Prosvjede u Rumunjskoj pozdravili su i američki i njemački veleposlanik. Korumpirani sustav jedan je od najčešćih prigovora Hrvatskoj. Hoću reći, nije isključeno da je ova rumunjsko-hrvatska (anti)korupcijska paralela vjesnica novih antikorupcijskih procesa. I da EU neće tek tako propasti. Barem ne prije nego što se (i) hrvatski zatvori malo popune nekim primjercima korupcije iz srca državnog sustava. Ma koje političke boje bili.