Novine u obavijestima

Samo Lavčević radi s betonom koji projektant KAP4 predviđa za školu u Poreču. Projektant je predvidio ugradnju dijela konstrukcije koji je samo jedanput upotrijebljen u Hrvatskoj, u istome projektno-izvedbenom tandemu. A element Nautilus talijanskoga Geoplasta, prema presudi suda u Veneciji, ukraden je patent proizvoda Boot beton tvrtke Daliform Group.

A dan kad Lider već bude na kioscima zatvorit će se natječaj za izvođenje radova na gradnji Osnovne škole Finida u Poreču. Škola koju su Porečani čekali dvadesetak godina napokon bi trebala biti sagrađena u sljedeće dvije godine. No i ovaj je natječaj pokazao sve manjkavosti donedavnoga Zakona o javnoj nabavi koji je prednost davao ponuđaču s najnižom cijenom, kao i Zakona o gradnji koji omogućuje da se raspisi javni natječaj za gradnju a da projektanti nisu izradili izvedbeni projekt. Osim toga, projektant je predvidio ugradnju Nautilusa, za neke prilično problematičnog elementa.

Natječaj za izbor projektanta za izradu glavnog i izvedbenog projekta raspisan je lani u veljači, a kao najbolji ponuđač izabrana je projektantska tvrtka KAP4 iz Zagreba. Naručitelj, Grad Poreč, procijenio je vrijednost natječaja na milijun kuna, a KAP4 je ponudio 298 tisuća kuna (bez PDV-a), što je za neke sugovornike čije su tvrtke također sudjelovale na natječaju, a htjeli su ostati anonimni, pretjerano niska cijena – toliko niska da ju je jedan sugovornik komentirao riječima: ‘Da se smrzneš’; njih nekoliko s kojima smo razgovarali reklo je pak da nikad ne bi radilo projekt za gradnju 8000 četvornih metara neke zgrade za tako malen novac.

Pitanje je tu kvalitete projekta, što je ključno. No nije to prvi put, na gotovo sve natječaje javi se netko tko ponudi prenisku cijenu i nije nam jasno kako mu je to isplativo – kaže jedan sugovornik.

Drugi pak sugovornik, iako potvrđuje riječi svoga kolege projektanta, upozorava na to da ne mora uvijek biti riječ o korupciji. Razlozi zbog kojih netko nudi nerealno nisku cijenu mogu biti razni: zbog toga što želi referenciju ili u uvjetima krize želi pošto-poto posao pa vlasnik projektne tvrtke danonoćno radi bez pomoći kolega, pri čemu može uštedjeti; ili se možda odlučio osvetiti (a ima i takvih slučajeva, kažu) nekomu tko je njemu baš zbog niske cijene uzeo posao. Ipak, najčešće su to, blago rečeno, ‘čudne radnje’ koje su poprimile maha najviše izbijanjem krize potkraj 2008., kad su cijene drastično pale.

KAP4 ispod cijene – Nažalost, mi projektanti nismo poput odvjetnika. Oni su zadržali svoju tarifu bez obzira na krizu, a mi jedni druge uništavamo – kaže jedan projektant.

Ipak, cijena koja je ispod 30 posto od procijenjene nikoga od sudionika natječaja s kojima smo kontaktirali ne ostavlja ravnodušnim. Druga najjeftinija ponuda na tom natječaju bila je ona projektantske tvrtke Arhingtrade, također iz Zagreba, koja je iznosila 427 tisuća kuna, dakle 130 tisuća kuna više od najpovoljnije ponude KAP4. Naši sugovornici zaklinju se u to da ni za tu cijenu ne bi izradili projekt. Kad se, inače, pogledaju ponude drugih tvrtki, vidi se da su najčešće između 700 i 800 tisuća kuna, samo jedna prelazi milijun kuna (bez PDV-a).

Vlasnici KAP4 nisu odgovorili na naša pitanja, no prema riječima sugovornika iz građevinskih i projektantskih tvrtki, mnoge su stvari u tom natječaju čudne, ne samo cijena izrade glavnog i izvedbenog projekta. Sugovornici upozoravaju na to da uz glavni projekt nije dovršen izvedbeni, što znači, tumače oni, da se.

Nekako istodobno u Hrvatskoj otkrivena je afera sa sličnim elementima nostalgije: zloporaba putnih nalogi i manipulacija njima vrijedna četvrtdesetak tisuća eura u uredu bivšeg premijera Zorana Milanovića. Slučaj je baš priprost i banalan: na temelju naloga isplaćeno je 307 tisuća kuna trojici premijerovih savjetnika za putovanja u inozemstvo. Već na prvi pogled jasno je da tih putovanja nije bilo. Savjetnici Neven Budak, Slavko Goldstein i Siniša Petrović, na čija imena nalazi glase, opovrgavaju da su ikad putovali na Vladin račun i da su ikad uzeli taj novac. A vjerujem da nitko ozbiljan nije ni pomislio da bi ljudi s takvim reno- meom i iskustvom ušli u tako priprostu manipula- ciju i prijevaru. Slučaj je u DORH-u i navodno je jednostavan pa ćemo vjerojatno uskoro znati i krivca.

Međutim, mene je u toj priči zaprepastio i porazio upravo taj najbanalniji i golim okom vidljiv oblik prijevaru s pomoću fiktivnih putnih nalogi za inozemstvo. Jer dnevnice za inozemstvo višestruko su veće. Prilično sam alergična na populistička otkrića korupcije u sustavu objavljivanjem računa za reprezentaciju, brojenjem zalogaja i gutlja vina. Dok istodobno mjerodavne institucije mirno gledaju kako državni službenici i dužnosnici na strateškim položajima od- lučivanja – od općine do države – odjednom postaju vlasnici nekretnina vrijednih milijune eura. No varanje na putnim naložima (za inozemstvo) korupcijska je institucija koja ima svoju priču i povijest.

U bivšemu sustavu putovanja u inozemstvo s pripadajućim putnim naložima bila su svojevrsna potvrda i nagrada pojedincima srednjeg sloja, razlikovala su ih od onih koji još nisu dobili priliku – malo se napu- tovati. Podrazumijevalo se pritom da se s putnim naložima za inozemstvo u ono nekompjutorizirano vrijeme postupa vrlo kreativno: dopisivale su se brojke na hotelskim i taks- računima, oni umreženi putnici imali su i svoje ‘pisce’ računa koji bi vješto kopirali (zapravo krivotvorili) hotelski logo i upisali željenu svotu. Kreacije su išle dotle da bi, primjerice, poznati hotel Grand u Prištini ispaš skuplji o njujoške Waldorf Astorije. Bila je to prešutna korupcija sustava.

Danas su kom- pjutorizirani sustavi ukinuli prostor kreacije u putnim naložima i nekako sam vjerovala da su se i oni koji vole zagrabiti malo-pomalo sofisticirali u metodama. Osobito na tako visokim adresama kao što je to Ured predsjednika Vlade. Zato sam bila istinski šokirana otkrićem: i priprostošću manipulacije i bahatošću koja vjeruje da uistinu može sve. U Hrvatskoj svakako ima mnogo veće korupcije od ove – ali ova je uvredljiva i upozorava na bolest sustava.

No u ovoj rumunjsko-hrvatskoj korupcijskoj paraleli postoji zanimljiv detalj. Prosvjede u Rumunjskoj po- zdravili su i američki i njemački veleposlanik. Ko- rumpirani sustav jedan je od najčešćih prigovora Hrvatskoj. Hoću reći, nije isključeno da je ova rumunjsko-hrvatska (anti)korupcijska paralela vjesnica novih antikorupcijskih procesa. I da EU neće tek tako propasti. Barem ne prije nego što se (i) hrvatski zatvori malo popune nekim primjercima korupcije iz srca državnog sustava. Ma koje političke boje bili.