Do stupanja na snagu novoga Zakona o javnoj nabavi naručitelji su mogli birati između dva kriterija odabira najpovoljnije ponude: najniže cijene i ekonomski najpovoljnije ponude. Posljedica toga slobodnog izbora išla je u korist najniže cijene (prema statističkim pokazateljima, naručitelji su do sada u 98 posto postupaka kao kriterij uzimali isključivo najnižu cijenu).
Uvođenjem kriterija ekonomski najpovoljnije ponude kao jedinoga kriterija ispunjavaju se očekivanja stručne i cjelokupne zainteresirane javnosti, osobito poduzetnika, jer će se uz cijenu odsad više uzimati u obzir dodatna obilježja proizvoda, primjerice kvaliteta, i to će se dodatno vrednovati pri ocjenjivanju ponuda. Naručitelji svakako očekuju financijske i druge učinke u budućoj uporabi predmeta nabave kao posljedicu povećane primjene tog kriterija zbog podizanja razine kvalitete nabavljenih radova, robe i usluga.
Naručitelji moraju unaprijed propisati metodologiju ocjenjivanja ekonomski najpovoljnije ponude u dokumentaciji o nabavi, odnosno u pravilu odrediti relativni ponder koji dodjeljuje pojedinom kriteriju. Osim izrade dokumentacije o nabavi složenija će biti i izrada ponuda te njihov pregled i ocjenjivanje. Stoga kriteriji za odabir ponude moraju biti određeni tako da omoguću pregled i ocjenjivanje ponuda te provjeru informacija koje dostavi ponuditelj. U slučaju dvojbe naručitelj mora moći učinkovito provjeriti točnost dostavljenih podataka i dokaza u ponudi.