Slučaj sumnjivih putnih naloga u Vladi potencijalno je otvorio Pandorinu kutiju. Naime, u pravilu su u proces obrade putnih naloga uključene tri, četiri osobe.
– Dakle, uključeni su odgovorna osoba (onaj tko šalje na put), putnik te osoba koja isplaćuje novac i potencijalno osoba koja obračunava naloge. Isplate mogu ići na dva načina, u gotovini i isplatom na račun u banci – objašnjava Danko Sučević, partner tvrtke Infokorp.
Istiće da postoje dva scenarija slučaja putnih naloga – ili je netko izvlačio novac jer je tim novcem htio platiti nekoga za koga se nije smjelo znati da je angažiran ili je riječ o kaznenom djelu krađe.
Bilo kako bilo, Pandorina je kutija otvorena. Naime, putni nalog je u privatnome sektoru, za poduzetnike koji posluju na rubu zakona, iznimno primitivno sredstvo za varanje Porezne uprave.
Inače, ako se ide po pravilima, osoba koja putuje u, primjerice Njemačku na pet dana, dobit će oko 70 eura po danu, plus novac za troškove puta i troškove smještaja. I za taj put, kada se vratit, priložit će račune i napisati zapisnik o putovanju.
No putnik ne mora uopće otići u Njemačku. Naime, zakoni ne kažu da se moraju priložiti svi računi, nego da se mora dokazati da je osoba zaista bila u Njemačkoj, primjerice u Frankfurtu. Poduzetnik nema nikakvih problema do trenutka kada mu na vrata pokuca Porezna uprava. I to se može riješiti.
Dakle, ‘putniku’ se isplati gotovina. Ne priloži račun hotela jer kaže da je bio kod prijatelja da uštedi tvrtki novac, nije putovao vlastitim automobilom nego ga je povezao rođak. A kao dokaz da je doista bio u Frankfurtu, priloži račun bilo kojeg kafića iz toga grada ili McDonalds’a na kojem je iznos od par eura. Jest ‘tanko i riskantno’, ali upravo zbog generalnog stajališta da se to može, porezni inspektori uvijek posebno kontrolišu putne naloge jer znaju da će u njima naći pogreške.
