Iako je pravo vrijeme za povratak na burzu bilo 2009., još nije kasno da se višak novca uloži u dionice. Ali, oprez – kad čujete da kumice na placu, blagajnice u dućanu ili frizerke u salonu razgovaraju o dionicama i da je to super, vrijeme je za prodaju i napuštanje tržišta. A to bi se moglo dogoditi i za godinu dana.
Upiti ili ne kupiti, to je pitanje! Redoviti huškači reći će: ‘Da, da, obvezno, sada je pravo vrijeme za kupnju dionica, zaradit ćeš dvostruko, trostruko.’ I možda bi imali pravo, ali kupnja dionica nije igra. Uostalom, toga su bolno svjesni svi oni koji su 2008./2009. izgubili veliki dio svog novca (ako ne i sav) jer su se pomamili za brzom zaradom. Samo da podsjetimo, fondovi su u ožujku 2009. imali imovinu od oko osam milijardi kuna, a godinu prije četiri puta veću – čak 33 milijarde. O toliko snažnom padu je bila riječ.
No da ne bismo nikoga navelačili na kupnju, prodaju ili bilo kakvu odluku o ulasku u vrijednosne papire, treba proučiti brojke. Postoje razni signali koji govore u korist većeg angažmana na tržištu kapitala, ali ima i signala za oprez. Promatrajući kretanje dionica na Zagrebačkoj burzi u 2016., lako se vide pozitivni pomaci. Svi indeksi Zagrebačke burze ostvarili su rast. Onaj najpopularniji – CROBEX u 2016. godini zabilježio je porast od 18,1 posto, CROBEX10 17,1 posto, a indeks CROBEXtourist čak 27,9 posto. No, s druge strane, iako je sveukupni promet na Zagrebačkoj burzi porastao (i to za 16,1 posto te je iznosio 3,86 milijardi kuna), onaj redovni, dakle promet koji se tiče isključivo dionica s kojima se ‘normalno’ trgovalo, pao je za 13,4 posto, na 1,9 milijardi kuna. Pogotovo ako se u obzir uzme podatak da se blok promet i više nego udvostručio, nameće se zaključak da su institucionalni investitori, dakle veliki igrači bili malo aktivniji.