Prijedlog poznat kao ‘Granično prilagođen porez na dobit’ izazvao je prijepore i kod kuće i u svijetu. Uvjerljivo najveći američki uvoznik prema količini robe Walmart lobira žestoko protiv tog pravila, a Svjetska trgovinska organizacija najavila je tužbu ako se u SAD-u donese takav zakon.
Američki predsjednik Donald Trump nastavlja suvereno dominirati novinskim stupcima, a najnoviji povod kontroverzne su promjene poreznih pravila koje bi mogle imati velike posljedice unutar i izvan Amerike. Iako ovaj put Predsjednik nije začetnik, možda čak ni pobornik, njegova Republikanska stranka radi na zakonu koji umnogome prati njegova predizborna obećanja o uvođenju carina kako bi se spriječio golem trgovinski deficit. Na novom poreznom konceptu stranka je počela raditi i prije Trumpove službene nominacije za predsjednika SAD-a, ali se neovisno o tome dobro uklapa u najavljenje smanjivanje uvoza i preferencijalni tretman izvoza iz Amerike.
Štoviše, tijekom cijele kampanje aktualni je predsjednik govorio o porezu na uvoz, ključnoj točki zakona koji je sporan i prije nego je predstavljen. ‘Granično prilagođen porez na dobit’, kako se koncept zove, promijenio bi način na koji se porez na dobit obračunava tako da uvozna dobra ne bi bilo moguće računovodstveno odbiti kao trošak poslovanja, a istodobno se izvoz više ne bi računao kao prihod pa se na njega ne bi plaćao porez.
Ta naoko mala izmjena suštinski bi promijenila način na koji Amerika tretira svoj uvoz i izvoz tako što bi uvoz bio oporezovan, a izvoz subvencioniran, ideja koja ima pobornike i protivnike iz različitih tabora, ovisno o širim pogledima na poticanje izvoza i slobodnu trgovinu. S druge strane, objašnjavaju u Economistu, ekonomska teorija načelno smatra da ta mjera ne bi trebala imati poseban efekt na trgovinu s obzirom na to da se efekti na uvoz i izvoz poništavaju na dva moguća načina. ‘Dolar može aprecirati dovoljno da izvoz i uvoz stoje jednako kao i prije poreza. Druga mogućnost je da američke cijene i nadnice narastu dovoljno da ponište komparativnu prednost granične prilagodbe’. Pojednostavljeno, koncept nalikuje PDV-u. To je teorija, kako bi to izgledalo u praksi drugi je par rukava i postoji niz scenarija.
Iz napisanog je već jasno da prebijanje efekata ovisi o kretanju dolara, koje može i ne mora poništiti efekt poreza, jednako kao i inflacija i nadnice. U najgorem slučaju, kretanje ekonomije koje ne bi išlo u predviđenom smjeru značilo bi znatno veće troškove uvoza, a izvoznici bi bili u daleko boljoj poziciji. Neki u tom potezu vide i način financiranja famoznog zida prema Meksiku, koji se prema posljednjim procjenama čini daleko skupljim nego što je Trump pretpostavljao.
Jedan razlog je poticaj kompanijama da dobit drže u SAD-u, umjesto da ga računovodstveno voze naokolo po svijetu kao što čine sada, zato što bi oporeziva bila dobit ostvarena u SAD-u, ne i globalno (samo Apple ima oko 200 milijardi dolara razbacano izvan matične države). Drugi je razlog kratkoročno povećanje prihoda države, premda, upozorava tjednik, na duže staze može imati suprotan efekt. Ishod je teško predvidjeti i zato što mnogi detalji još nisu poznati, pa se mediji i stručnjaci oslanjaju na podosta nagađanja u svojim komentarima. Načelno, granična prilagodba poreza na dobit bila bi dobra stvar za pretežno izvoznu ekonomiju.
Ne treba posebno naglašavati da je i sâm spomen tog zakona uzrokovao valove s obje strane velike bare jer bi pogođeni mogli biti svi koji se oslanjaju na uvoz komponenti i gotovih proizvoda u Americi, kao i veliki svjetski izvoznici poput Njemačke, Japana i Kine. Jednako zabrinuti mogu biti Nizozemska, Irska i Luksemburg, porezni sustavi otvoreni stranim kompanijama željima niskog poreza. Poslovna zajednica u SAD-u već se snažno podijelila po liniji poslovnog modela, pa tako jedan od najvećih maloprodajnih lanaca na svijetu i uvjerljivo najveći američki izvoznik prema količini robe Walmart lobira žestoko protiv tog pravila (Nike, Gap, Target i Best Buy također su u tom taboru), a izvoznik Boeing nateže u suprotnom smjeru (kao i Oracle, Caterpillar, Pfizer, Johnson&Johnson, GE, Qualcomm…). Protivnici mjere, ponajviše iz prodajnog i tekstilnog sektora, jako se oslanjaju na uvozne dobra, a čak i oni koji izvoze konačni proizvod uvelike upotrebljavaju uvozne komponente koje ili nisu dostupne u Americi ili su skuplje kod kuće. Iz njihove perspektive stvar je jednostavna, ako prođe taj prijedlog morat će povećati cijene svojih proizvoda i otpustiti ljude. Osim te, njihova argumentacija je i da ne može desetljeća odlaska proizvodnje preokrenuti jednim potezom.
