Tajno društvo i ortaštvo

Ortaštvo i tajno društvo nemaju status pravne osobe, nego su zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti, odnosno ugovorni odnos. Iako je i jedan i drugi oblik mogućeg poslovanja pravno dopušten, pa i reguliran, labavi pravni okviri otvaraju mnoge dobre mogućnosti, ali i loše.

Tajno društvo intrigantan je pojam, pa mnogi odmah zamisle neke skrivene radnje s ne baš časnim namjerama. To se i itekako može dogoditi, ali pojam tajnog društva poznat je trgovačkom pravu i sasvim legitiman s propisanim pravilima pod kojim se može osnovati i djelovati. Dakle, tajno je društvo u kome jedna osoba (tajni član) ulaže neku imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe (poduzetnika) te na temelju toga uloga stječe pravo sudjelovanja u dobiti i gubitku poduzetnika. Prema trećima nastupa samo poduzetnik koji je isključivi nositelj prava i obveza, a tajni član isključen je iz vođenja poslova i zastupanja društva, ali ima pravo nadzora.

Tajno društvo dakle nije trgovačko društvo, a ni pravna osoba, već je ugovorni odnos. Poduzetnik u čije poduzeće tajni član ulaže imovinsku vrijednost u pravilu je trgovačko društvo ili bilo koji drugi oblik trgovca. Ulog tajnoga člana ulazi u imovinu poduzetnika, a može se sastojati u novcu, stvarima i pravima čija se vrijednost može izraziti u novcu. Tajni član može biti i fizička i pravna osoba. Zakonom nije propisan oblik ugovora o tajnom društvu pa on može biti sklopljen i neformalno, odnosno u formi koju određe same stranke (primjerice usmeno, ali može biti i u formi javnobilježničkog akta). S obzirom na to da nije riječ o pravnoj osobi, tajno se društvo ne upisuje u sudske registre. Budući da nije propisan ni oblik ugovora o tajnom društvu, nema ni zakonske obveze evidentiranja postojanja ili sadržaja ugovora o tajnom društvu (što ne isključuje računovodstvene i književodstvene evidencije, kao i porezne obveze sudionika!). Stoga ako bi ugovor o tajnom društvu bio sklopljen u usmenom obliku (što je dopušteno), o postojanju tajnog društva i sadržaju ugovora o društvu, teoretski i praktično mogli bi znati samo članovi društva, tj. ugovorne strane. Takva razina tajnosti otvara brojne i različite gospodarske mogućnosti, ali istovremeno i mogućnosti zloupotrebe instituta tajnog društva. Tajno društvo u Europi razvilo se još u srednjem vijeku, a kod nas u Dalmaciji sredinom 19. stoljeća. Općenito govoriti, možemo reći da je tajno društvo model prikupljanja financijskih ili drugih materijalnih sredstava pri kojem tajni član sudjeluje u snosnju rizika, ali istovremeno nema odgovornost za obveze, jer mu je rizik ograničen do visine unesenog uloga.

Budući da tajno društvo nije pravna osoba i trgovačko društvo, ono se ne upisuje u sudski registar te se stoga ne može se reći koliko je danas takvih društava u Hrvatskoj. Tajno društvo može se ugovoriti radi korištenja prednostima nekog brenda ili ugleda u gospodarstvu člana-poduzetnika pa se u njegovo poduzeće ulažu sredstva radi zajedničkog sudjelovanja u poslovanju. Često se upotrebljava i u financijskom poslovanju tako da se umjesto sklapanja ugovora o kreditu ili zajmu, tajnom članu omogućava sudjelovanje u mogućoj dobiti uz pravo nadzora, a poduzetnik ima manji rizik poslovnog pothvata s obzirom na to da ga dijeli s tajnim članom. Također, tajno je društvo pogodno za ulaganje u poslovne pothvate u kojima tajni član nema odgovarajuće kvalifikacije ili prava vezana uz poslovni pothvat (primjerice koncesiju, licenciju i sl.).

U literaturi se navode i tzv. obiteljski razlozi za sklapanje ugovora o tajnom društvu tako da se poslovanje poduzeća prepušta mlađem rođaku, a stariji sudjeluje kapitalom i savjetima. Uz pojam tajnog društva moguće su i različite negativne konotacije. Iako se ne mogu isključiti moguće zloupotrebe tajnog društva, razlozi za osnivanje tajnog društva mogu biti i često su legalni i društveno poželjni. Interesantno je da je i Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom odbio prijedlog za ocjenu ustavnosti u kojoj je predlagatelj tvrdio da tajno društvo omogućuje novčane malverzacije i nečasna ortaštva. Ustavni je sud zauzeo stajalište da prijedlog nije osnovan i da je tajno društvo u Hrvatskoj u pravu uređeno onako kako je to učinjeno u europskim zakonodavstvima te da je riječ o uobičajenom društvu osoba.

S obzirom na to da tajno društvo nema pravnu osobnost i vlastitu tvrtku, prema trećima nastupa samo poduzetnik koji je isključivi nositelj prava, a tajni član je isključen iz vođenja poslova tajnog društva, iako sudjeluje i u dobiti i u gubitku. Poduzetnik mora u poslovanju tajnog društva i ispunjenju svojih obveza prema tajnom članu postupati s pozornošću urednog i savjesnoga gospodarstvenika. Imovina tajnog društva je imovina poduzetnika. Odnos između poduzetnika i tajnog člana uređuju se ugovorom. Tajni član ima pravo nadzora pa čak može zahtijevati od suda da naloži poduzetniku da mu priopći financijska izvješća. Udio tajnog člana u dobiti i gubitku poduzetnikovog poduzeća određuje se ugovorom. Na kraju poslovne godine utvrđuje se dobit ili gubitak te se tajnom članu isplaćuje njegov udio u dobiti (pa bi se primjerice prilikom isplate dividende, radi oporezivanja trebao navesti OIB tajnog člana). U gubitku poduzetnikova poduzeća tajni član sudjeluje samo do iznosa uplaćenog uloga, gubi samo što je uložio i nije odgovoran za gubitke tvrtke.

Razlozi za prestanak društva određeni su Zakonom, a najvažniji su: protek vremena na koje je sklopljen ugovor o tajnom društvu, ostvarenje cilja zbog kojega je sklopljen ugovor ili nemogućnost ostvarenja toga cilja, smrt poduzetnika kao fizičke osobe ili prestanak postojanja poduzetnika-pravne osobe. Također tajno društvo prestaje ako poduzetnik prestane obavljati gospodarsku djelatnost ili se nad njima, odnosno nad tajnim članom otvori stečajni postupak. U slučaju prestanka društva, poduzetnik i tajni član sastavit će obračun te će se tajnom članu isplatiti njegov ulog i eventualno još neisplaćena dobit. Smrt tajnog člana ne dovodi do nestanka društva. Tajno društvo ima sličnosti s ortaštvo i koman-