vi za reform poslovne klime, ali ne u svojem dvorištu

Dobar materijal akcijskog plana za rasterećenje gospodarstva treba pretočiti u zakone i pravilnike. Očekuje se da će taj postupak trajati više od godine dana. Neke interesne skupine već su najavile da će rušiti svaki zakon ili pravilnik sa svojega područja.

Dobar dan! Zovem iz banke. Budući da ste promijenili tvrtkino sjedište, mijenjali ste pečat – kaže bankarica Maja. – Tako je – uzvraća poduzetnik s druge strane telefonske linije i nastavlja: – Predao sam vam sve papire koje ste tražili. – Jeste, gospodine, no predali ste neslužbenu kopiju izvatra iz Obrtnog registra, to nam nije dovoljno – kaže bankarica. – Zašto? – pita poduzetnik u nevjerici jer je predao novu obrtnicu koju je e-Obrtom dobio od mjerodavnih institucija. – Zato što ne možemo raditi s neslužbenim dokumentima, moramo imati službeni dokument – kaže bankarica. – Ali nova je adresa vidljiva iz obrtnice, a ako vam nije dovoljan neslužbeni dokument, u Obrtnom registru na internetu može se provjeriti nova adresa – objašnjava već pomalo razlučeni obrtnik. – Može se, ali to nam nije dovoljno, mora biti potvrđeni dokument. Možete uzeti neslužbenu kopiju i otići k javnom bilježniku da je potvrdi – savjetuje bankarica Maja. – Molim?! Čekajte, nije vam dovoljna obrtnica na kojoj jasno piše nova adresa, nije vam dovoljna neslužbena kopija ili provjera na webu Obrtnog registra, ali mogu otići k javnom bilježniku i potvrditi neslužbenu kopiju? Nemojte se ljutiti, prvi ste mi došli pod ruku, ali jeste li vi normalni?! Pečat ionako ne upotrebljavam gotovo nikad, sve račune izdajem elektronički. Ne sjećam se kad sam ga posljednji put udario, u banci samo prvi put kad sam otvarao račun. I sada da hodam uokolo tražiti originalni izvadak iz Registra, za što ću morati platiti biljege, ili da odem k javnom bilježniku s istim papirom koji sam banci dao, samo što će na njemu biti bilježnikov pečat!? – sad već bijesno urla obrtnik.

– Da, gospodine, nažalost, tako je – kaže bankarica, svjesna da nije kriva ona, nego pravila igre. – Ne znam kad ću vam uopće donijeti taj papir. Iskreno, ne bih vam ga ni donio. Kad stignem, stignem. Hvala, doviđenja! – na kraju će obrtnik.

Ovo je samo jedan banalni primjer nepotrebne papirologije s kojom se poduzetnici svakodnevno suočavaju iako banka možda i nije pravo mjesto za istresanje frustracija jer pravila igre određuje država, a banke ih samo slijede i malo ‘unaprijede’.

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta počelo je rasterećivati poduzetnike. Želi smanjiti nepotrebnu birokraciju, papirologiju koja poduzetnicima oduzima vrijeme. Umjesto da se bave svojim poslovanjem i njegovim širenjem, mnogi direktori i vlasnici više od pola vremena gube na ispunjavanju papira i hodanje po raznim ustanovama.

– Hrvatska udruga poslodavaca od početka objave poduprla je Akcijski plan za rasterećenje gospodarstva i procjenjuje da bi to mogao biti prvi ozbiljniji pokušaj reforme poslovnog ozračja. Prije svega, to vjerujemo zbog toga što smo zajedno s njezinim članovima i aktivno sudjelovali u njegovoj izradi – kaže Anny Brusić, direktorica HUP-ove Udruge malih i srednjih poduzetnika.

Ističe da Akcijski plan nije bila aktivnost koju je samostalno odabrala neka od Vlada, nego je bila obveza Hrvatske prema Europskoj komisiji na temelju Europskog semestra, procedure u kojoj su zemlje članice, njih 12 ili 13, koje su u prekomjernom deficitu.

– Dakle, iako to nije bila aktivnost jedne političke opcije, moglo bi se dogoditi da postane predmet političkih prepucavanja, u čemu vidimo potencijalnu opasnost. Isto tako, u dosadašnjem jednogodišnjem radu, koliko je god bilo izazovno otkriti korake i aktivnosti koje se mogu ukinuti a da ne ugroze osnovnu djelatnost poduzeća, iako ni to nije išlo glatko, najveći izazov bilo je provesti to u djelo. Dakle, sada je to dobar materijal koji treba pretočiti u zakone i pravilnike da bi te mjere mogle biti djelotvorne – kaže Brusić.

Već i to što je neka hrvatska vlada odlučila skresati administrativne zapreke dovoljan je znak za oduševljenje. Iako sama namjera ne znači ništa, to što se krenulo u to mnogima je dovoljan razlog za optimizam. Toliko je hrvatsko gospodarstvo zakopano u birokraciji da je već najava plana potaknula optimizam poduzetnika. Međutim, sada je izazov sve što je planirano provesti u djelo.

– U tome očekujemo najveći otpor. Svako tijelo mjerodavno za pojedini postupak odupirat će se njegovu uklanjanju. Treba znati da svako financijsko rasterećenje gospodarstva nekomu nešto oduzima, ili financije ili moć. Doslovno, ako se Akcijskim planom predviđa ušteda od 1,4 milijarde kuna, treba očekivati i toliko slučajeva otpora. Kao potvrdu opravdanosti tog straha navodimo da je ovo u posljednjih 10 do 15 godina već barem treća ista inicijativa smanjenja administrativnih zapreka koja se pokreće, a ne završi – upozorava Brusić i dodaje da pamti istu takvu inicijativu iz 2002. kad se također proučavalo kako se može pojednostaviti i poboljšati postupak osnivanja poduzeća. Čini se da se i nakon 15 godina bavimo istom temom. – Procjenjujemo da će idući korak, pretakanje predloženih mjera u zakone i pravilnike, trajati više od godine dana. Neke interesne skupine već su najavile da će rušiti svaki zakon ili pravilnik iz pojedinoga područja – kaže Brusić.

Postavlja se pitanje jesu li predložene mjere najbolji izbor. Brusić kaže i da jesu i da nisu. – Uvijek će biti onih koji će reći da je nešto drugo važnije, ali od nečega treba početi. To treba i završiti, makar to bio i pečat. U sljedećem koraku država će prema istoj metodologiji u idućih sedam-osam područja otkriti suvišne korake koji troše vrijeme i novac. U nedavnome takvom propitivanju poslovne zajednice o novim područjima koja treba pojednostaviti već je u novome radnom materijalu bilo 170 stranica pobrojenih problema. Naravno da svi oni nemaju jednaku težinu, neki se odnose na sve, a neki zahvaćaju samo manju skupinu poduzetnika. Ako neka procedura zahvaća i najmanju skupinu poduzetnika, ona će njima biti najvažnija i reći će da je upravo to najvažnija mjera – ističe Brusić.

Katkad se, kaže, zaboravlja da u Hrvatskoj posluje oko 180.000 poduzetnika i poduzeća na koja se odnosi oko 20.000 zakona i propisa. – I zato nije dobro licitirati s time ima li boljih ili važnijih mjera od tih, nego svu energiju društva i različitih interesnih skupina uložiti u to da se sada predložene mjere guraju do kraja. Krajnji je cilj da se jednako skenira cijelo zakonodavstvo. Međutim, trajat će godinama da kao država budemo u stanju prijeći na napredniji korak, odnosno da se ti postupci provedu i prije nego što se zakon donese, tj. da se već tada utvrdi što nije nužno obavljati jer troši mnogo vremena i novca, ali se unatoč tome predlaže u zakonu – kaže Brusić.

Da se stotinu poduzetnika pita koja bi im mjera najviše rasteretila poslovanje i olakšala im život, možda bismo dobili i stotinu različitih odgovora, što dovoljno govori o tome koliko je ta tema komplicirana. – Nedavno je jednu od mjera iz porezne reforme, onu o sniženju poreznih stopa na plaće, poduzetnik proglasio najvažnijom u posljednjih nekoliko godina. Pitanje je misle li tako i drugi poduzetnici. Nedavno smo u kontaktima s nekim morali objašnjavati da se tim mjerama neće ugroziti ni njihova djelatnost ni standardi struke. Naime, zbog izgubljenog povjerenja u institucije strahuju da će ukidanje administrativnih zapreka nekako negativno utjecati na njih. Načelno smo svi za reforme, ali ne ako se provode u našem dvorištu – zaključuje Brusić. I upravo je to možda jedan od problema: svi smo za reforme, ali ne u svojoj djelatnosti. Ako se već uvode promjene, zašto se ne uvedu onako kako to želi pojedini poduzetnik? Država mora slušati poduzetnike i njihove savjete. Možda neće svi biti dovoljno dobri i logični, ali ako dobiju samo jedan koji mogu iskorištiti i provesti ga u djelo, već bi to bio golem uspjeh. Pred Vladom i Ministarstvom gospodarstva velik je zalogaj. Netko ga mora prožvakati. Možemo se samo nadati da ondje imaju dobre i kvalitetne zube.