Odnosi Hrvatske i Slovenije od velike su važnosti za poduzetnike obiju država. Sjećamo se kako je dugo Agrokor kupovao Mercator. Atlantic je ipak lakše i brže kupio Drogu Kolinsku, a Podravka Žito, ali zato je Slovenija blokirala Pevecov pokušaj preuzimanja Merkura. S druge strane, Impol je dočekan s velikim sumnjama u preuzimanju TLM-a, a slovenski prijevoznici koji je pokušao preuzeti posrnuti šibenski Autotransport ispraćen je prosvjedima. To je samo djelić međudržavne gospodarske suradnje, koja je svoje uspore i padove imala u sjeni otvorenih političkih pitanja. Ključni su teritorijalni sporovi na moru i na Svetoj Geri, odnosno slovenska kočnica hrvatskim pregovorima za ulazak u EU.
Mi njima ne možemo oprostiti izvlačenje love hrvatskih štedišta iz Ljubljanske banke u Zagrebu i što ceste prema Hrvatskoj grade tek kad su sve drugo sagradili, a oni nama ne mogu oprostiti što imamo veći i ljepši dio Jadrana. U takvim okolnostima poduzetnici su veliki diplomati, pa je Emil Tedeschi ovih dana izjavio da nikad u poslu nije osjetio loše političke odnose Slovenije i Hrvatske. A Ante Vlahović upravo muku muči sa slovenskom politikom, koja je lani Adrisu blokirala pokušaj da dođe do 33 posto vlasništva u osiguravatelju Sava Reu. Abris je i dalje zainteresiran za nastavak jačanja vlasničke pozicije i želi svog predstavnika u Nadzornom odboru, pa je za tu poziciju predložio svog čovjeka – uglednog slovenskog stručnjaka.
Slovenskoj strani to ne odgovara, pa predlaže svog čovjeka, koji je rodom iz – Dubrovnika. (Pa tko sad može reći da su Slovenci neduhovit narod?) No najnoviji dobrosusjedski spor odvija se na relaciji Kopar – Buzet. Talijanski fond kupio bi koperski Cimos, u sklopu kojeg su i operacije u Istri od više od pola milijarde kuna na godinu i 1250 zaposlenih. Sporan je stari Cimosov dug prema Državnoj agenciji za sanaciju banaka i talijanska garancija za zadržavanje zaposlenih u iduće dvije godine.
