Počela vladavina prirodnog plina

Međunarodna agencija za energiju (IEA) nakon iscrpne je analize energetske slike svijeta u 2016. prirodni plin proglašila pobjednikom na energetskom tržištu u idućih 25 godina. S trona je svrgnuo ugljen koji je energetikom vladao posljednjih četvrt stoljeća. Tom analizom prirodni plin ulazi u svoje, nazovimo ga tako, zlatno doba.

Prema analizi koju je proveo Giorgio Biscardini, PWC-ov glavni savjetnik za naftu i plin, do 2040. porast će svjetska potrošnja energije za 24 posto. Prema njegovu mišljenju, smanjit će se udio nafta i ugljena, a povećati udjeli prirodnog plina, nuklearne energije i obnovljivih izvora. Ipak, nafta će i dalje biti prvi energet s 18 posto udjela u potrošnji.

Najveće svjetske zemlje, primjerice Rusija, Kina i Sjedinjene Američke Države, imaju jasnu energetsku politiku. SAD želi svoju proizvodnju staviti na prvo mjesto, osloboditi potencijale prirodnoga plina, Rusija pak želi strateški iskoristiti naftu i plin kako bi promicala nacionalne interese i ponovno potvrdila ulogu svjetske energetske kotlovnice, a Kina želi osigurati zalihe da bi poduprla rast i smanjila svoju ovisnost o uvozu, stoji u Biscardinijevoj analizi.

U Europi se umjesto regulacijom bave izradom energetskih strategija. Unijin je cilj smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 40 posto i povećati udio obnovljivih izvora energije na 27 posto. U Izvješću o strategiji EU za ukapljeni prirodni plin i skladištenje plina stoji da plin može još desetljećima imati važnu ulogu u Unijinu energetskom sustavu. Ističe se da treba povećati raznolikost i fleksibilnost plinskog sustava EU i tako pridonijeti ključnom cilju energetske unije – sigurnoj i konkurentnoj opskrbi plinom.

Europska komisija poziva se da izradi strategiju kako bi se dugoročno smanjila Unijina ovisnost o plinu, u skladu s njezinom obvezom da do 2050. smanji emisije stakleničkih plinova od 80 posto do 95 posto u odnosu na vrijednosti iz 1990. U vezi s tim ističe da bi energetsku učinkovitost trebalo smatrati prvim načelom i postupno ukidati subvencije za fosilna goriva, što bi znatno smanjilo ovisnost EU o uvoznim fosilnim gorivima.

Imajući sve to na umu, Hrvatsku, kaže Biscardini, čeka nekoliko ključnih odluka, pogotovo zato što je Strategija energetskog razvoja Hrvatske stara više od sedam godina i većina njezinih osnovnih premisa u međuvremenu je postala bespredmetna, ponajviše zbog velikog utjecaja šestogodišnje gospodarske recesije. Nova strategija još nije donesena, očekuje se da će biti potkraj godine. Biscardini postavlja pitanje kako osigurati troškovnu konkurentnost istodobno štiteći okoliš – razvojem domaćih proizvodnje ugljikovodika, diverzifikacijom uvoza plina gradnjom novih cjevovoda ili pak LNG-a te kakav će biti omjer između plina i ugljena i obnovljivih izvora.

Iako još nema nove energetskih strategija, u javnosti se počelo itekako govoriti o tome. Stručnjaci kažu da se u izradi nove energetskih strategija mora, među ostalim, utvrditi struktura prema izvorima opskrbe. Proizvodnja plina iz domaćih izvora pada. Promjene trenda (srednjoročno i dugoročno) nisu moguće bez istraživanja. U izradi strategije potrebna je detaljna analitička podloga o predviđanju proizvodnje plina i planovima istraživanja, kojom raspolaze Ina.

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike priprema smjernice za novu strategiju. Prema njegovu mišljenju, čini se da bi buđućnost hrvatske energetike trebala biti obnovljiva i zelena. Najavljuje se da će se poticati veća potrošnja plina kao alternativnog energenta u prometu, no dužnosnici kažu da plin nije dobro rješenje za grijanje u Hrvatskoj jer ima i boljih. Ministar Slaven Dobrović u medijskim je istupima naglašavao ekološku komponentu, kao i to da bi plin mogao poslužiti kao premosnica prema niskougljičnom društvu. Prirodni plin, kažu stručnjaci, jedan je od tri fosilna energenta koji se smatraju mostom između doba fosilne energije i doba obnovljivih izvora.

Zbog toga bi njegov udio u ukupnoj energetskoj potrošnji trebao porasti s današnjih oko 23 posto. Prosječne stope rasta od 1,8 posto nisu visoke i razlikovat će se od zemlje do zemlje i od sektora do sektora potrošnje. Niskougljična strategija uvelike će odrediti tržišni položaj plina na hrvatskom tržištu. Nova strategija morat će raspolažati podacima o strukturi izvora opskrbe plinom. Domaća proizvodnja pada, a srednjoročno i dugoročno zaustavljanje trenda nije sigurno bez podataka o istraživanju. Naravno, to traži rješavanje odnosa dvaju vlasnika u domaćoj naftnoj tvrtki. Istraživanje nafte i plina u zemlji i inozemstvu žrtva je neriješenih upravljačkih odnosa.

Bilo kako bilo, država više nema vremena. Strategija se mora donijeti, pogotovo imaju li se na umu geopolitičke promjene u svijetu zbog kojih Hrvatska ne smije ostati kratkih rukava. Što god da se donese, bio to okret prema zelenoj energiji ili nešto drugo, strategija se mora donijeti s jasnim smjerom i, još važnije, mora se provesti. Previše je strategija u Hrvatskoj napisano i onda ostavljeno u ladicama državnih činovnika. Energetska slika svijeta korjenito se mijenja, zato i mi moramo tražiti promjene, možda i nove smjerove.