MO je postao pokratak koje se ljudi boje, a njegovim se zagovornicima lijepi etiketa da su plaćenici multinacionalnih korporacija koje produciraju genetički preinačene organizme, zbog čega su, smatra se, na tamnoj strani. O tome što je GMO, koje su njegove prednosti, što može donijeti nova tehnologija CRISPR te jedemo li i danas genetički manipuliranu hranu razgovarali smo s doc. dr. sc. Nenadom Malenicom, predsjednikom Hrvatske udruge genetičkih inženjera (HUGI) i docentom na Zavodu za molekularnu biologiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
-
Poznati ste kao zastupnik pro-GMO stajališta, što je i razumljivo jer se bavite genetičkim inženjeringom. Ali objasnite nam, odakle takvo stajalište, zašto ne protiv? Kao i dio mojih kolega iz struke doživljava me se kao nekoga tko je odabrao stranu u bipolarnoj podjeli o vezi s GM biljkama i životinjama. Konkretno, mene u pravilu percipiraju kao nekog tko je zagovornik upotrebe GM organizama, tj. pro-GMO znanstvenika. Što to uopće znači? U postčinjeničnome društvu znači da sam plaćenik multinacionalnih kompanija, da sam protiv tzv. ekološke poljoprivrede, da sam za komercijalizaciju i monopol nad distribucijom sjemenja, da sam pristaša upotrebe kancerogenih pesticida i slično. Kako sam dospio u tu kategoriju? Jednostavno tako što nisam ‘a priori’ protiv GMO-a i što u javnosti tu temu pokušavam staviti u kontekst klasične genetičke manipulacije biljkama i životinjama koja traje već desetak tisuća godina. Želju mojih kolega i mene da javnosti pokušamo objasniti problematiku i tehnologiju koju razumijemo i kojom se u svojim laboratorijima bavimo (i koja, usput, postoji od 70-ih godina prošlog stoljeća, nap. a.), prosječan promatrač doživljava kao naše ‘navijanje’ za tabor GMO-a. Ako nisi protiv, onda si za, sive zone nema. A znanost je, kao što znamo, sve samo ne crno-bijela.
